Uspostava sustava ranog upozoravanja

Sustavi ranog upozoravanja (EWS) ključni su elementi prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja rizika od katastrofa te im je cilj izbjeći ili smanjiti štetu uzrokovanu opasnostima. Kako bi sustavi ranog upozoravanja bili djelotvorni, potrebno je aktivno uključiti osobe i zajednice izložene riziku od niza opasnosti, olakšati javno obrazovanje i svijest o rizicima, učinkovito širiti poruke i upozorenja te osigurati stalno stanje pripravnosti i omogućiti rano djelovanje. Važnost učinkovitog sustava ranog upozoravanja leži u tome što lokalno stanovništvo prepoznaje njegove koristi.

Sustavi ranog upozoravanja na rizike povezane s klimom moraju se temeljiti na pouzdanoj znanstvenoj i tehničkoj osnovi i biti usmjereni na osobe ili sektore koji su uglavnom izloženi riziku. To podrazumijeva usvajanje sustavnog pristupa koji uključuje sve relevantne čimbenike rizika, neovisno o tome proizlaze li iz klimatskih opasnosti ili socijalnih ranjivosti te iz kratkoročnih ili dugoročnih procesa. Sustavi ranog upozoravanja uključuju otkrivanje, analizu, predviđanje, a zatim širenje upozorenja, nakon čega slijedi donošenje odluka i provedba odgovora. U mnogim dijelovima svijeta uspostavljeni su takvi sustavi za praćenje, predviđanje i upozoravanje ljudi o npr. tropskim ciklonama, poplavama, olujama, tsunamiju, lavinama, tornadima, jakim grmljavinskim olujama, vulkanskim erupcijama, ekstremnoj vrućini i hladnoći, šumskim požarima, suši itd. Kako bi sustav ranog upozoravanja bio učinkovit i potpun, treba sadržavati četiri međusobno povezana elementa: i. znanje o riziku, ii. usluge praćenja i upozoravanja, iii. širenje i komunikaciju te iv. sposobnost odgovora.

U Europi postoji znatno iskustvo sa sustavima ranog upozoravanja, posebno kad je riječ o rizicima od poplava i poplava, olujama, šumskim požarima, toplinskim valovima i sušama. Sustavi ranog upozoravanja izravno su relevantni za različite sektore koji su primarno pogođeni rizicima povezanima s klimom, kao što su zdravlje, smanjenje rizika od katastrofa, poljoprivreda, šumarstvo, zgrade, obalna i urbana područja. Drugi mogu neizravno imati koristi od sustava ranog upozoravanja, kao što je prometni sektor, ako su ceste ili tračnice unaprijed zatvorene prije negativnog utjecaja na ljude ili turizam, kada se osigurava da turističke skupine budu upozorene na pristup određenom području ili da izbjegavaju aktivnosti na otvorenom tijekom ekstremnih vremenskih razdoblja.

Neki sustavi ranog upozoravanja pružaju usluge i proizvode za više od specifičnog rizika povezanog s klimom. Meteoalarm je zajednički napor EUMETNET-a (Mreže europskih meteoroloških službi) koji pruža upozorenja u Europi za ekstremne vremenske uvjete, uključujući obilne kiše s rizikom od poplava, jake grmljavinske oluje, jake vjetrove, toplinske valove, šumske požare, maglu, snijeg ili ekstremnu hladnoću s mećavama, lavinama ili teškim obalnim plimama. Usluge klimatskih promjena programa Copernicus (C3S) pružaju pouzdane visokokvalitetne podatke o klimi i prilagođene informacije za socioekonomske sektore na europskoj razini, koji su zasigurno relevantni za prilagodbu klimatskim promjenama. Centar za podatke o rizicima Centra znanja za upravljanje rizicima od katastrofa (DRMKC) kojim upravlja GU JRC pruža i prilagođene podatke o rizicima na razini EU-a putem smještaja skupova podataka i povezivanja s nacionalnim platformama.

Drugi sustavi ranog upozoravanja usmjereni su na posebne rizike i/ili sektore povezane s klimom, uključujući primjere na razini Europe navedene u sljedećem tekstu. Osim tih inicijativa velikih razmjera, sustavi ranog upozoravanja osmišljeni su i provedeni i na nižim razinama (nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj), npr. u: i. Austriji, u kojoj je razvijen sustav ranog upozoravanja za željeznički prijevoz; ii. ) Sjevernoj Makedoniji, koji je usmjeren na toplinske valove i dio je mjera za provedbu nacionalnog akcijskog plana za iscjeljivanje topline; iii. Tatabanyi (Mađarska), kako bi se upozorilo na gradske toplinske valove i šumske požare; iv. regiji Emilia Romagna (Italija), u kojoj je razvijen regionalni internetski portal za upozoravanje na vremenske uvjete usporedno s razvojem i poboljšanjem tehnologija hidrometeorološkog praćenja u stvarnom vremenu i raširenim programom obavješćivanja o riziku te v. regiji Sogn og Fjordane (Norveška) koja se bavi višestrukim opasnostima (alančama, odronima, olujama i poplavama).

Toplinski valovi i ekstremna toplina

Europa je od 2000. doživjela nekoliko ekstremnih ljetnih toplinskih valova (vidjeti pokazatelj EEA-e „Globalna i europska temperatura”), što je dovelo do visoke stope smrtnosti i socioekonomskih učinaka. Predviđa se da će toplinski valovi postati češći i trajati dulje diljem Europe tijekom ovog stoljeća i u svim scenarijima RCP-a. Prema scenariju visokih emisija (RCP8.5) predviđa se da će se vrlo ekstremni toplinski valovi (mnogo jači od toplinskih valova iz 2003. ili 2010.) pojaviti jednako često kao i svake dvije godine u drugoj polovici 21. ^stoljeća. Učinci će biti posebno jaki u južnoj Europi. Kao odgovor na takav rizik za zdravlje ljudi, kao i za različite sektore relevantne za gospodarstvo, mnoge su zemlje uvele sustave ranog upozoravanja povezane s toplinom kao mogućnost prilagodbe. Na europskoj razini EuroHEAT djeluje kao alat za potporu donošenju odluka o klimatskim promjenama u području toplinske energije.

Suša

Čini se da su se ozbiljnost i učestalost suša povećale u dijelovima Europe (vidjeti pokazatelj EGP-a „meteorološke i hidrološke suše”), posebno u južnim i jugoistočnim regijama. Predviđa se povećanje učestalosti, trajanja i ozbiljnosti suša na većem dijelu kontinenta. Prema 5. izvješću o procjeni IPCC-a, najveće povećanje predviđa se za južnu Europu, gdje će se vjerojatno povećati konkurencija među različitim korisnicima vode, kao što su poljoprivreda, industrija, turizam i kućanstva. Europski opservatorij za suše (EDO) sadržava informacije relevantne za sušu iz različitih izvora podataka. Različiti alati omogućuju prikazivanje i analizu informacija povezanih sa sušom, dok usluga „Drought News” pruža pregled stanja u slučaju neposrednih suša.

poplava

Broj vrlo teških poplava u Europi povećao se u razdoblju od 1980. do 2010., ali uz veliku međugodišnju varijabilnost zbog različitih uzroka: boljeg izvješćivanja, prenamjene zemljišta i većih količina oborina u dijelovima Europe. Predviđa se da će klimatske promjene pojačati hidrološki ciklus i povećati pojavu i učestalost poplava u velikim dijelovima Europe. Pluvijalne poplave i bujične poplave, koje su posljedica intenzivnih lokalnih oborina, vjerojatno će postati češće u cijeloj Europi (vidjeti pokazatelj EGP-a „riječne poplave”). Obalne oluje i poplave najčešći su i skupi ekstremni vremenski uvjeti u Europi, koji čine 69 % ukupnih prirodnih katastrofalnih gubitaka. Na primjer, 2010. godine Francuska je teško pogođena zimskom olujom Xynthia, s 51 smrtnim slučajem i štetom većom od 1,5 milijardi EUR (EGP, 2013.). Poboljšana sposobnost predviđanja vršnih ispuštanja i dalje je najrelevantnija nestrukturna mjera za zaštitu od poplava. Upozorenja o poplavama u trajanju od 3 do 10 dana omogućuju uspostavu potrebne civilne zaštite i hitnih mjera, čime se učinci u pogledu ljudskih života i gospodarskih gubitaka svode na najmanju moguću mjeru. Europskim sustavom za osvješćivanje o poplavama (EFAS) podupiru se pripremne mjere prije velikih poplava, posebno u velikim transnacionalnim riječnim slivovima i diljem Europe općenito. EFAS je razvijen i testiran u Zajedničkom istraživačkom centru u bliskoj suradnji s nacionalnim hidrološkim i meteorološkim službama, Europskom civilnom zaštitom i drugim istraživačkim institutima.

Vatra

Rizik od požara ovisi o mnogim čimbenicima: klimatskim promjenama, vegetaciji, praksama gospodarenja šumama i drugim socioekonomskim čimbenicima. U toplijoj klimi diljem Europe predviđaju se teža požarna vremena, a time i širenje područja sklonog požarima i dulje sezone požara. Utjecaj požara posebno je snažan u južnoj Europi (vidjeti pokazatelj Europske agencije za okoliš „Šumski požari”). Europski informacijski sustav za šumske požare (EFFIS) podupire službe zadužene za zaštitu šuma od požara u državama članicama EU-a te službama Europske komisije i Europskom parlamentu pruža ažurirane i pouzdane informacije o šumskim požarima. EFFIS pokreće modul koji generira dnevne karte od 1 do 9 dana predviđene razine opasnosti od požara pomoću numeričkih vremenskih predviđanja. Modul je aktivan tijekom cijele godine, iako je jezgra sezone šumskih požara u većini zemalja od 1. ožujka ^do 31. listopada^.

Rizici povezani sa zdravljem: bolesti koje se prenose vektorima i aeroalergeni

Globalizacija i promjene u okolišu, socijalne i demografske odrednice te kapaciteti zdravstvenog sustava značajni su pokretači zaraznih bolesti koje mogu djelovati i kao prekursori epidemije. Stoga praćenje promjena u tim pokretačima može pomoći u predviđanju ili čak predviđanju porasta zaraznih bolesti. Klimatske promjene mogu promijeniti zemljopisni raspon bolesti koje se prenose vektorima u Europi, stoga rano upozoravanje postaje još važnije (vidjeti pokazatelj EEA-e „bolesti koje se prenose vektorima”). Za Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) predložen je prototip sustava ranog upozoravanja za vektorske bolesti u Europi : uzlazni okolišni/klimatski i socioekonomski pokretači bolesti mogu pružiti vremena za brz odgovor javnog zdravlja kako bi se ograničili ljudski i financijski troškovi povezani s pojavom i širenjem vektorskih bolesti u EU-u.

Porast temperature uzrokovan klimatskim promjenama znači da biljke i drveće cvjetaju ranije i dulje, produžujući patnju mnogih ljudi s alergijama na pelud. Europska mreža aeroalergena (EAN) skup je podataka o peludi i sporama gljivica europskih informacijskih servisa za pelud, pojedinačnih mjernih mjesta i dobavljača podataka izvan Europe. Mreža obuhvaća 38 zemalja i više od 600 mjernih mjesta. Baza podataka EAN osnovni je alat za predviđanje peludi i stoga je neophodan za pružanje informacija o peludi u cijeloj Europi. Razvoj uslužnih aktivnosti posljednjih godina (uključujući europske karte opterećenja, dnevnik peludi za osobe koje pate od alergija na pelud i personalizirane informacije o peludi) ne bi bio moguć bez europske baze podataka o peludi. Usluga praćenja atmosfere programa Copernicus (CAMS) uspostavila je partnerstvo s Europskom aeroalergenskom mrežom (EAN) i istražuje tehnologije za automatsko promatranje peludi u gotovo stvarnom vremenu diljem Europe.

Kako bi se održao sustav ranog upozoravanja, potrebno je imati snažnu političku predanost i trajne institucionalne kapacitete, koji pak ovise o svijesti javnosti. Javna svijest i potpora često su visoke odmah nakon katastrofe velikih razmjera; takvi se trenuci mogu kapitalizirati kako bi se ojačala i osigurala održivost sustava ranog upozoravanja. Neispravna upotreba sustava ranog upozoravanja mogla bi dovesti do znatnog povećanja učinaka na pogođeno stanovništvo. Ispravna komunikacija i pouzdanost institucije temeljni su preduvjet za učinkovit sustav ranog upozoravanja. Rano upozoravanje potrebno je ocijeniti i zajedno s korisnicima kako bi se osiguralo da su dostavljene informacije usmjerene na potrebe korisnika i da se na temelju dostavljenih informacija poduzimaju očekivane mjere. Stoga je relevantan određeni stupanj zajedničkog razvoja i zajedničkog osmišljavanja s korisnicima.

Analiza i priprema informacija posebno su kritične točke lanca ranog upozoravanja. Odgovorni donositelji odluka obično se suočavaju s ogromnim količinama strukturiranih i nestrukturiranih podataka. Kako bi se omogućilo pouzdano rano upozoravanje, dostupni podaci moraju se unaprijed odabrati, analizirati i pripremiti. Donositeljima odluka trebalo bi pružiti pouzdanu i upravljivu količinu informacija za poduzimanje preventivnih mjera. Ograničenja uključuju i nedopuštanje neklimatskih zbunjujućih čimbenika, ograničenu zemljopisnu ili vremensku razlučivost ili nedostatak procjene prediktivne valjanosti.

Jedan od glavnih izazova sustava ranog upozoravanja uspostava je jasnih institucionalnih aranžmana i kapaciteta na nacionalnoj i lokalnoj razini kojima se podupire održivi razvoj javnih i institucionalnih kapaciteta za odgovor. Javno razumijevanje i povjerenje u sustav dolazi sa znanjem i sviješću krajnjih korisnika sustava i uvjerljivim performansama pružatelja javnih usluga.

Sustavi ranog upozoravanja obično su troškovno učinkovite nestrukturne mjere. Njihov trošak, nezanemariv u apsolutnom smislu, iznimno je nizak u usporedbi s potencijalnim iznosom gubitaka koje ti sustavi mogu smanjiti. Potrebni su resursi za održavanje sustava i njegovo daljnje poboljšanje. Osim toga, sustav ranog upozoravanja dobro funkcionira samo ako je mreža meteoroloških i hidroloških postaja dobro uspostavljena i u skladu s tim održavana. Dostupnost drugih ažuriranih informacija jednako je važna za ciljane sustave ranog upozoravanja, primjerice u slučaju bolesti koje se prenose vektorima, aeroalergena, stanja vegetacije itd.

Sustavi ranog upozoravanja važna su prilagodljiva mjera za klimatske promjene jer upotrebljavaju integrirane komunikacijske sustave za potporu različitim sektorima i zajednicama u pripremi za događaje povezane s klimom. Uspješnim sustavom ranog upozoravanja spašavaju se životi, infrastruktura, zemljište i radna mjesta te se podupire dugoročna održivost. Cilj je sustava ranog upozoravanja pomoći javnim službenicima i administratorima te akterima, zajednicama i pojedincima iz privatnog sektora u njihovu planiranju, dugoročnom uštedi novca i zaštiti gospodarstava.

Europski i paneuropski sustavi ranog upozoravanja i otkrivanja prirodnih katastrofa uzrokovanih vremenskim prilikama (kao što su EFAS, EFFIS i Europski opservatorij za suše) pružaju dodanu vrijednost koja nadilazi nacionalne napore za prekograničnu suradnju.

S financijskog stajališta, EU je osigurao dosljedna ulaganja u strategije povezane sa sustavom ranog upozoravanja. Na primjer, COPERNICUS je europski program za uspostavu europskog kapaciteta za promatranje Zemlje. Usluge COPERNICUS-a, npr. usluge COPERNICUS-a povezane s klimatskim promjenama, namijenjene su praćenju i predviđanju Zemljinih podsustava i izravno doprinose praćenju klimatskih promjena. Usluge COPERNICUS-a odnose se i na usluge upravljanja kriznim situacijama (npr. u slučaju prirodnih katastrofa, šumskih požara, tehnoloških nesreća ili humanitarnih kriza) i pitanja povezana sa sigurnošću (npr. pomorski nadzor, granična kontrola).

Politika usmjerena na specifične rizike povezane s klimom može imati ulogu u poticanju razvoja sustava ranog upozoravanja. Primjerice, Okvirnim direktivama EU-a o poplavama i vodama predviđa se da se sustavi predviđanja poplava i ranog upozoravanja uzimaju u obzir u planovima upravljanja rizicima od poplava. Zapravo, poboljšana predviđanja poplava nalaze se na nacionalnom programu prilagodbe mnogih europskih zemalja. Drugi se primjer odnosi na EFAS, koji je u potpunosti u skladu s komunikacijom Europske komisije „Prema snažnijem odgovoru Europske unije na katastrofe”, koju je Vijeće donijelo i podržalo 2010., a kojom se naglašava važnost jačanja usklađenog djelovanja u slučaju prirodnih katastrofa, uključujući poplave, koje su među najskupljim prirodnim katastrofama u EU-u.

Za osmišljavanje i provedbu sustava ranog upozoravanja obično je potrebno od jedne do pet godina, ovisno o specifičnom cilju i značajkama sustava.

Životni vijek sustava ranog upozoravanja obično je dug; međutim, ovisi o financiranju dostupnom za održavanje i ažuriranje sustava ranog upozoravanja, kao i za održavanje mjerne mreže koja podržava sustav ranog upozoravanja.