Uspostava sustava ranog upozoravanja

Sustavi ranog upozoravanja ključni su elementi prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenja rizika od katastrofa te im je cilj izbjeći ili smanjiti štetu uzrokovanu opasnostima. Da bi sustavi ranog upozoravanja bili djelotvorni, moraju aktivno uključivati ljude i zajednice izložene nizu opasnosti, olakšati obrazovanje javnosti i svijest o rizicima, učinkovito širiti poruke i upozorenja te osigurati stalno stanje pripravnosti i omogućiti rano djelovanje. Važnost učinkovitog sustava ranog upozoravanja leži u prepoznavanju njegovih koristi od strane lokalnog stanovništva.

Sustavi ranog upozoravanja za rizike povezane s klimom moraju se oslanjati na čvrstu znanstvenu i tehničku osnovu i biti usmjereni na ljude ili sektore koji su najviše izloženi riziku. To podrazumijeva usvajanje sustavnog pristupa koji uključuje sve relevantne čimbenike rizika, bez obzira na to proizlaze li iz klimatskih opasnosti ili socijalnih ranjivosti te iz kratkoročnih ili dugoročnih procesa. Sustavi ranog upozoravanja uključuju otkrivanje, analizu, predviđanje, a zatim širenje upozorenja nakon čega slijedi donošenje odluka i provedba odgovora. Takvi sustavi postoje u mnogim dijelovima svijeta za praćenje, predviđanje i upozoravanje ljudi na npr. tropske ciklone, poplave, oluje, tsunami, snježne lavine, tornada, jake grmljavinske oluje, vulkanske erupcije, ekstremnu vrućinu i hladnoću, šumske požare, sušu itd. Da bi bio učinkovit i potpun, sustav ranog upozoravanja mora sadržavati četiri međusobno povezana elementa: i. znanje o rizicima, ii. usluge praćenja i upozoravanja, iii. širenje informacija i komunikacija te iv. sposobnost odgovora.

U Europi postoji znatno iskustvo sa sustavima ranog upozoravanja, posebno kad je riječ o rizicima od poplava i bujica, olujama, šumskim požarima, toplinskim valovima i sušama. Sustavi ranog upozoravanja izravno su relevantni za različite sektore koji su primarno pogođeni rizicima povezanima s klimom, kao što su zdravlje, smanjenje rizika od katastrofa, poljoprivreda, šumarstvo, zgrade, obalna i urbana područja. Druge mogu neizravno imati koristi od sustava ranog upozoravanja, kao što je prometni sektor, ako se ceste ili željeznice unaprijed zatvore prije nego što to negativno utječe na ljude, ili turizma, pri osiguravanju da se turističke skupine upozori da pristupe određenom području ili da izbjegavaju aktivnosti na otvorenom tijekom ekstremnih vremenskih razdoblja.

Neki sustavi ranog upozoravanja pružaju usluge i proizvode koji nisu povezani s određenim klimatskim rizikom. Meteoalarm je zajednički napor EUMETNET-a (Mreže europskih meteoroloških službi) koji u Europi upozorava na ekstremne vremenske uvjete, uključujući obilne kiše s rizikom od poplava, jake grmljavinske oluje, olujne vjetrove, toplinske valove, šumske požare, maglu, snijeg ili ekstremnu hladnoću s mećavama, lavinama ili jakim obalnim plimama. Usluge praćenja klimatskih promjena programa Copernicus (C3S) pružaju pouzdane visokokvalitetne klimatske podatke i prilagođene informacije za socioekonomske sektore na europskoj razini, koji su zasigurno relevantni za prilagodbu klimatskim promjenama. Centar za podatke o rizicima Centra znanja za upravljanje rizicima od katastrofa (DRMKC), kojim upravlja GU JRC, pruža i prilagođene podatke o rizicima na razini EU-a udomljavanjem skupova podataka i povezivanjem s nacionalnim platformama.

Drugi sustavi ranog upozoravanja usmjereni su na posebne rizike i/ili sektore povezane s klimom, uključujući primjere na razini Europe navedene u sljedećem tekstu. Osim tih velikih inicijativa, sustavi ranog upozoravanja osmišljeni su i provedeni i na nižim razinama (nacionalnoj, podnacionalnoj i lokalnoj), npr. u: i. Austrija, u kojoj je razvijen sustav ranog upozoravanja za željeznički promet, ii. Sjeverna Makedonija, koja je usmjerena na toplinske valove i dio je mjera za provedbu nacionalnog akcijskog plana za toplinsko liječenje; iii. Tatabanya (Mađarska), kako bi upozorila na urbane toplinske valove i šumske požare; iv. regija Emilia Romagna (Italija), u kojoj je razvijen regionalni internetski portal za upozorenje na vremenske uvjete usporedno s razvojem i poboljšanjem hidrometeoroloških tehnologija praćenja u stvarnom vremenu i raširenim programom obavješćivanja o riziku, i v. Sogn og Fjordane (Norveška) koji se bavi višestrukim opasnostima (ravnala, klizišta, olujni udari i poplave).

Toplinski valovi i ekstremne vrućine

U Europi je od 2000. zabilježeno nekoliko ekstremnih ljetnih toplinskih valova (vidjeti pokazatelj EEA-e „Globalnai europska temperatura”),koji su doveli do visoke smrtnosti i socioekonomskih učinaka. Predviđa se da će toplinski valovi postati češći i trajati dulje diljem Europe tijekom ovog stoljeća i u svim scenarijima RCP-a. U scenariju s visokim emisijama (RCP8.5) predviđa se da će se vrlo ekstremni toplinski valovi (mnogo jači od toplinskih valova iz 2003. ili 2010.) javljati jednako često kao svake dvije godine u drugoj polovici 21.^stoljeća. Učinci će biti posebno izraženi u južnoj Europi. Kao odgovor na takav rizik za zdravlje ljudi, kao i za različite sektore relevantne za gospodarstvo, mnoge su zemlje uvele sustave ranog upozoravanja povezane s toplinom kao mogućnost prilagodbe. Na europskoj razini EuroHEAT djeluje kao alat za potporu odlučivanju o klimatskim informacijama za toplinu i popraćen je smjernicama.

Suša

Čini se da su se ozbiljnost i učestalost suša povećale u dijelovima Europe (vidjeti pokazatelj EEA-e„Meteorološke i hidrološke suše”),posebno u južnim i jugoistočnim regijama. Predviđa se da će se učestalost, trajanje i ozbiljnost suša povećati u većem dijelu kontinenta. Prema petom izvješću o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), najsnažnije povećanje predviđa se za južnu Europu, gdje će se konkurencija među različitim korisnicima vode, kao što su poljoprivreda, industrija, turizam i kućanstva, vjerojatno povećati. Europski opservatorij za suše (EDO) sadržava informacije relevantne za sušu iz različitih izvora podataka. Različiti alati omogućuju prikaz i analizu informacija vezanih uz sušu, dok usluga "Drought News" pruža pregled stanja u slučaju neposredne suše.

Poplave

Broj vrlo teških poplava u Europi povećao se u razdoblju od 1980. do 2010., ali uz veliku međugodišnju varijabilnost zbog različitih uzroka: bolje izvješćivanje, prenamjena zemljišta i povećana količina oborina u dijelovima Europe. Predviđa se da će klimatske promjene pojačati hidrološki ciklus i povećati pojavu i učestalost poplava u velikim dijelovima Europe. Pluvijalne poplave i bujične poplave, koje su potaknute intenzivnim lokalnim padalinama, vjerojatno će postati češće diljem Europe (vidjeti pokazatelj EEA-e„Riječne poplave”). Obalne oluje i poplave najčešći su i najskuplji ekstremni vremenski uvjeti u Europi, koji čine 69 % ukupnih prirodnih katastrofalnih gubitaka. Primjerice, 2010. Francusku je jedva pogodila zimska oluja Xynthia, s 51 žrtvom i štetom većom od 1,5 milijardi EUR (EEA, 2013.). Poboljšana sposobnost predviđanja vršnih ispuštanja i dalje je najrelevantnija nestrukturna mjera za zaštitu od poplava. Upozorenja na poplave u trajanju od 3 do 10 dana omogućuju uspostavu potrebnih mjera civilne zaštite i hitnih mjera, čime se učinci u smislu ljudskih života i gospodarskih gubitaka svode na najmanju moguću mjeru. Europskim sustavom za upozoravanje na opasnost od poplava (EFAS) podupiru se pripremne mjere prije velikih poplava, posebno u velikim transnacionalnim riječnim slivovima i u cijeloj Europi općenito. EFAS je razvijen i testiran u Zajedničkom istraživačkom centru u bliskoj suradnji s nacionalnim hidrološkim i meteorološkim službama, Europskom civilnom zaštitom i drugim istraživačkim institutima.

Vatra

Rizik od požara ovisi o mnogim čimbenicima: klimatske promjene, vegetaciju, prakse gospodarenja šumama i druge društveno-gospodarske čimbenike. U toplijoj klimi diljem Europe predviđaju se ozbiljniji požari, a time i širenje područja sklonog požarima te dulje sezone požara. Učinak požara posebno je snažan u južnoj Europi (vidjeti pokazatelj EEA-e„Šumski požari”). Europski informacijski sustav za šumske požare (EFFIS) pruža potporu službama zaduženima za zaštitu šuma od požara u državama članicama EU-a te službama Europske komisije i Europskom parlamentu pruža ažurirane i pouzdane informacije o šumskim požarima. EFFIS pokreće modul koji generira dnevne karte od 1 do 9 dana prognozirane razine opasnosti od požara pomoću numeričkih vremenskih predviđanja. Modul je aktivan tijekom cijele godine, iako je jezgra sezone šumskih požara u većini zemalja od 1. ožujka^do 31. listopada^.

Zdravstveni rizici: vektorske bolesti i aeroalergen

Globalizacija i promjene u okolišu, socijalne i demografske odrednice te kapacitet zdravstvenog sustava značajni su pokretači zaraznih bolesti koji mogu djelovati i kao prekursori epidemije. Stoga praćenje promjena u tim pokretačima može pomoći u predviđanju ili čak predviđanju porasta zaraznih bolesti. Klimatske promjene mogu promijeniti geografski raspon bolesti koje se prenose vektorima u Europi, stoga rano upozoravanje postaje još važnije (vidjeti pokazatelj EEA-e„Bolesti koje se prenose vektorima”). Za Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) predlaže se prototip sustava ranog upozoravanja na vektorsko-borne bolesti u Europi: okolišni/klimatski i socioekonomski pokretači bolesti na početku lanca opskrbe mogu osigurati vrijeme za brz odgovor u području javnog zdravlja kako bi se ograničili ljudski i financijski troškovi povezani s pojavom i širenjem bolesti koje prenose vektori u EU-u.

Rastuće temperature uzrokovane klimatskim promjenama znače da biljke i drveće cvjetaju ranije i duže, produžujući patnju mnogih ljudi s peludnim alergijama. Europska aeroalergenska mreža (EAN) objedinjuje podatke o peludi i sporama gljivica europskih službi za informacije o peludi, pojedinačnih mjernih mjesta i dobavljača podataka izvan Europe. Mreža pokriva 38 zemalja i više od 600 mjernih mjesta. Baza podataka EAN osnovni je alat za predviđanje peludi i stoga je neophodna za pružanje informacija o peludi u cijeloj Europi. Razvoj uslužnih djelatnosti posljednjih godina (uključujući europske karte opterećenja, peludni dnevnik za osobe koje pate od alergija na pelud i personalizirane informacije o peludi) ne bi bio moguć bez europske baze podataka o peludi. Usluga praćenja stanja atmosfere programa Copernicus (CAMS) uspostavila je partnerstvo s Europskom mrežom aeroalergena (EAN) i istražuje tehnologije za automatsko promatranje peludi u gotovo stvarnom vremenu diljem Europe.