Strategija za prilagodbu klimatskim promjenama za područje Grimsela u švicarskim Alpama

„Strategija za prilagodbu klimatskim promjenama za područje Grimsel” odgovor je na izazove koji proizlaze iz kombinacije i. učinaka klimatskih promjena na potencijale prirodnih opasnosti i ii. postojećih socioekonomskih i društveno-kulturnih ranjivosti konteksta.

Područje Grimsela obilježeno je visokom izloženošću procesima gravitacijskih i hidroloških opasnosti, kao što su padovi stijena, muljeviti tokovi, bujični procesi, klizišta, lavine i poplave zbog aggradacije. Zbog otapanja vječnog leda i povlačenja ledenjaka, različiti dijelovi regije pogođeni su velikim prirodnim opasnostima koje uključuju masovna kretanja na godišnjoj razini i u sve većoj mjeri posljednjih godina. Zbog porasta visine linije vječnog leda potaknutog temperaturom, mobilizacije krhotina kao posljedice ablacije ledenjaka, povećanja vjerojatnosti pojave obilnih padalina i porasta snježne linije, očekuje se da će velika masovna kretanja postati vjerojatnija i tijekom ljeta u budućnosti.

Srednja godišnja temperatura u Švicarskoj već se povećala za 2,0 °C između 1864. i 2017. u usporedbi s 0,9 °C na globalnoj razini (CH2018, 2018.). Prema najnovijim klimatskim scenarijima za Švicarsku 2018. (CH2018, 2018.) prosječna godišnja temperatura u cijeloj Švicarskoj do kraja 21.^stoljeća mogla bi se povećati za do 6,9 °C od predindustrijskog doba (5,4°C u usporedbi s referentnim razdobljem 1981.–2010.) za scenarij s nesmanjenim emisijama RCP8.5. Kad je riječ o scenariju ublažavanja RCP2.6, zagrijavanje će vjerojatno biti u rasponu od 2,1 – 3,4 °C iznad predindustrijskih razina (0,6 – 1,9 °C u usporedbi s razdobljem 1981. – 2010.). Još jače zagrijavanje očekuje se u ljetnoj sezoni. Dugoročno gledano, neublažene klimatske promjene (RCP8.5) vjerojatno će uzrokovati smanjenje prosječnih količina oborina iznad Švicarske tijekom ljeta i njihovo povećanje tijekom zime. Ovisno o regiji, predviđeni medijan povećanja zimskih oborina do 2100. kreće se od +12 % do +22 %, a medijan smanjenja ljetnih oborina kreće se od -10 % do -24 %. Procjenjuje se da će prema scenariju RCP8.5 razina nultog stupnja porasti za 700 do 1050 metara zimi (u usporedbi s razdobljem 1981. – 2010.). To će rezultirati vjerojatnim smanjenjem iznosa snježnih padalina za više od -50% i smanjenjem srednjeg zimskog snježnog pokrivača za -80% na niskim visinama. Postoje čvrsti dokazi da će biti češćih i intenzivnijih obilnih padalina, posebno u zimskom polugodištu, pri čemu intenzitet vršnih padalina pokazuje najveće promjene: za RCP8.5 predviđa se da će se količine oborina tijekom jednodnevnih obilnih oborina sa stogodišnjim intervalima povrata povećati za 10–25 % do 2100. Kombinirani učinci sve većih zimskih oborina, sve većeg udjela padalina umjesto snijega i sve češćih ekstremnih kiša imat će ozbiljne posljedice na rizik od poplava i druge prirodne opasnosti.

U švicarskoj nacionalnoj analizi rizika i prilika povezanih s klimom (Köllner i dr., 2017.) povećanje učestalosti i/ili prostornog proširenja masovnih kretanja zbog povlačenja ledenjaka i otapanja vječnog leda, među ostalim na područjima koja prethodno nisu bila pogođena, utvrđeno je kao prioritetni rizik od klimatskih promjena za nekoliko švicarskih regija, uključujući švicarske Alpe. Bez mjera prilagodbe smanjenje stabilnosti kosina i češća masovna kretanja vjerojatno će u znatnoj mjeri povećati rizik od štete za ljudske živote i materijalnu imovinu (zgrade, infrastruktura, neizravne štete, smanjenje skladišnih kapaciteta akumulacija vode).

U području Grimsela velik trenutačni problemski pritisak zbog blatnih tokova i lokalnih poplava u dijelovima općinskih područja bio je važan pokretač razvoja strategije prilagodbe klimatskim promjenama. U svojoj procjeni budućih izazova dionici koji su sudjelovali zaključili su da će se prijetnje uzrokovane nizom hidrogravitacijskih opasnosti vjerojatno povećati u uvjetima klimatskih promjena koje napreduju, uključujući produljenje razdoblja sklonih opasnosti na ljetnu sezonu (Bender-Gàl et al., 2016.). Posljedični rizici izravno utječu na jedinu kantonalnu cestu, koja je glavna veza javnog prijevoza u regiji i iz nje, sekundarni cestovni sustav, zgrade i naselja, opskrbnu infrastrukturu (voda za piće, električni vodovi, telekomunikacije) i objekte povezane s proizvodnjom hidroenergije, koja je glavno gospodarsko dobro regije.

Učinci klimatskih promjena na prirodne opasnosti usko su povezani s brojnim pitanjima regionalnog razvoja u tom perifernom ruralnom području. Sve veći rizici od procesa prirodnih opasnosti preklapaju se i u interakciji su s drugim vanjskim pritiscima i društveno-gospodarskim trendovima koji su na snazi u regiji, što ih često pogoršava. Ti neklimatski čimbenici uključuju: demografske promjene (seosko iseljavanje, starenje stanovništva); ograničenja u razvoju naselja zbog prirodnih uvjeta; ograničeni javni financijski kapaciteti za strukturne zaštitne mjere; smanjena percepcija rizika stanovništva (što utječe na percipiranu kvalitetu života); ovisnost privlačnosti za turizam i razina zaposlenosti o kontinuitetu cestovne povezanosti. Klimatski uvjetovane prirodne opasnosti utječu na te čimbenike regionalnog razvoja utječući na tri ključna preduvjeta održivog regionalnog razvoja i ugrožavajući njihovu potrebnu ravnotežu, a to su: i. prometna povezanost i pouzdanost javne infrastrukture, ii. sigurnost i iii. kvaliteta života.

U okviru tematskog klastera „Suočavanje s prirodnim opasnostima” razvoj „Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsel” bio je jedan od 31 pilot-projekta financiranog u prvoj fazi financiranja (2013. – 2017.) saveznog švicarskog pilot-programa za prilagodbu klimatskim promjenama. Tim se programom podupire provedba švicarske nacionalne strategije prilagodbe (Saveznovijeće, 2012.)pružanjem financijske potpore inovativnim i uzornim projektima prilagodbe klimatskim promjenama u kantonima, regijama i općinama.

Cilj pilot-projekta u području Grimsel bio je senzibilizirati regionalne aktere za posljedice klimatskih promjena i promicati suradnju među relevantnim akterima na svim razinama i u svim sektorima. Konkretni ciljevi bili su utvrditi mogućnosti prilagodbe, razviti podregionalnu, dugoročnu strategiju prilagodbe za koordinirano suočavanje s prirodnim opasnostima i postići predanost dionika njezinoj provedbi.

Strateški dokument usmjeren je na četiri strateška smjera za održivi regionalni razvoj u uvjetima klimatskih promjena: i. pristup prijevozu, ii. kvaliteta života, iii. sigurnost i iv. komunikacija. Za njih su definirani sljedeći ciljevi (Bender-Gàl et al., 2016.):

1. Prometna infrastruktura: Osigurana je odgovarajuća pristupačnost, uzimajući u obzir aspekte troškova i koristi, dok su različite kvalitete pristupa prometu moguće za različite cestovne dionice.
2. Kvaliteta života: Optimalno iskorištavanje potencijala regije i dalje je moguće unatoč klimatskim promjenama. Tendencija iseljavanja neće se intenzivirati unatoč učincima klimatskih promjena, a njihove posljedice na kvalitetu života bit će ublažene.
3. Sigurnost: Život u općinama i dalje je siguran, a stanovnici imaju dobar osjećaj sigurnosti. Rizici za ljude i vrijednosti imovine svedeni su na najmanju moguću mjeru.
4. Komunikacija: Komunikacija unutar regije i o njoj lako je razumljiva, dobro usmjerena, primjerena potrebama svake razine donošenja odluka, redovita, odvija se u pravo vrijeme i putem jasno dogovorenih komunikacijskih kanala.

Nadalje, u strategiji je utvrđeno pet područja interesa i definirani su kvalitativni ciljevi usmjereni na održiv regionalni razvoj otporan na klimatske promjene za svako od njih.

U „Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsel” (Bender-Gàl i dr., 2016.)prepoznaje se da su sve veći rizici zbog klimatskih promjena i drugih aktualnih društvenih kretanja usko povezani. Time se na povezan način bavi prilagodbom klimatskim promjenama i održivim regionalnim razvojem (Steinemann i dr., 2017.). U skladu s tim, područja djelovanja strategije djelomično su izravno povezana s procesima prirodnih opasnosti uzrokovanih klimatskim promjenama, a djelomično su usmjerena i na neklimatske utjecaje na širi regionalni razvoj. Strategijom se stoga nastoji osigurati regionalni razvoj otporan na klimatske promjene u kontekstu prirodnih opasnosti i upravljanja rizicima.

Na temelju procjena statusa quo, očekivanih promjena, budućih izazova koji iz toga proizlaze i potencijalnih prilika, u strateškom dokumentu (Bender-Gàl et al., 2016.)definiraju se strateški smjerovi i sljedećih pet područja interesa: (a) zgrade, naselja i objekti; (b) kantonalne ceste i infrastrukture; (c) turizam; (d) zapošljavanje i gospodarski razvoj; i (e) seoski život, društveno-kulturni aspekti i krajolik. Za svako od područja interesa utvrđuju se, ocjenjuju i određuju prioriteti potencijalnih područja djelovanja, što rezultira portfeljem od šest konkretnih mjera. Oni se definiraju na operativan način, uključujući odgovornosti, radne korake, pokazatelje napretka itd. Mjere su različite vrste i obuhvaćaju: institucionalno okruženje, poboljšanje baze znanja, razvoj namire, komunikacija, marketing i doprinosi tehničkom rješenju. Definirane su sljedeće mjere:

• Osnivanje upravljačkog odbora za „Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsela”: Osnivanje upravljačke skupine i definiranje njezinih zadaća i nadležnosti kako bi se osigurala provedba, praćenje i napredak mjera.
• Prenamjena neiskorištenih nekretnina u stambene svrhe (općina Guttannen, zaseok Boden): Stvaranje novog stambenog prostora, privlačenje novih stanovnika i promicanje razvoja naselja usmjerenih prema unutra kako bi se osigurao društveni i kulturni život sela i očuvala privlačnost područja kao životnog prostora unatoč nedaćama klimatskih promjena. Mjerom se odgovara na uočene gubitke sigurnosti i kvalitete života zbog prirodnih opasnosti uzrokovanih klimatskim promjenama te se nastoji suzbiti iseljavanje potaknuto promjenom percepcije rizika stanovništva.
• Poboljšanje razmjene podataka i informacija o prirodnim opasnostima: Uspostava infrastrukture i postupaka za razmjenu i obradu podataka i informacija o prirodnim opasnostima iz različitih izvora te za njihovo pružanje stručnjacima i javnosti. Time se podupiru regionalni akteri u suočavanju s rizicima.
• Priprema za moguću novu željezničku vezu: Cilj jemjere doprinijeti nedavnoj političkoj raspravi o planovima za izgradnju nove uskotračne željeznice, u kombinaciji s visokonaponskim dalekovodom, u sustavu tunela dugom 20 km koji prolazi od sjevera do juga ispod prijevoja Grimsel. Projekt nudi alternativu kantonalnoj cesti sklonoj opasnosti koja je „otporna na klimatske promjene”. Ocjenjuju se moguće posljedice projekta na regiju i njezinu izloženost prirodnim opasnostima te se uzimaju u obzir pri donošenju odluka.
• Poboljšanje kriznog komuniciranja u turizmu: Razrada i provedba prilagođenog komunikacijskog koncepta kako bi se turističkim skupinama korisnika na pravodobniji, točniji i učinkovitiji način prenijele informacije o pojavi opasnih događaja.
• Stavljanje na tržište prirodnog okoliša i dinamičkih procesa: Razvoj turističkih proizvoda kojima se krajolik i prirodni okoliš stavljaju na tržište kao regionalna dobra. Time će se pridonijeti i podizanju svijesti gostiju o postupcima u slučaju prirodnih opasnosti i boljem razumijevanju hitnih mjera kao što je zatvaranje cesta.

provedbena mjera 1.), strategija je strukturno utemeljena u regiji osnivanjem upravljačke skupine već 2016. Upravljačka skupina dio je novostvorenog sustava upravljanja za provedbu strategije koji se temelji na postojećim institucijskim strukturama u regiji i kombinira središnju koordinaciju s decentraliziranim odgovornostima. Sastoji se od važnih institucija koje su sudjelovale u razvoju strategije i kojima predsjeda Regionalkonferenz Oberland-Ost, institucija koja je zadužena za koordinaciju regionalne politike i djeluje na sučelju općinskih, kantonalnih i saveznih vlasti. Sudionici koji sudjeluju u razvoju strategije obvezali su se na provedbu strategije potpisivanjem izjave o namjeri.

Do kraja 2018. realizacija daljnjih mjera pokazuje mješovitu sliku, a stanje provedbe kreće se od dovršene do u tijeku do suočavanja s poteškoćama: Turistička valorizacija procesa prirodnih opasnosti (mjera 6.) uspješno se provodi i donosi sveučilišne tečajeve, znanstvene izlete i studijske posjete posjetitelja s drugih kontinenata u regiju. Poboljšanje razmjene podataka o prirodnim opasnostima (mjera 3.) među glavnim operaterima infrastrukture u regiji vrlo dobro napreduje i dovelo je do znatnih rezultata, npr. u pogledu uklanjanja suvišnih struktura za praćenje, zajedničke upotrebe baza podataka kojima upravljaju pojedinačni operateri i zajedničke nabave novih sustava praćenja. Pripremljen je skup argumenata koji se odnose na planove za novu željezničku vezu (mjera 4.) i priopćen odgovornim donositeljima odluka, ali je zbog političkih odluka na saveznoj razini građevinski projekt odgođen za kasnije razdoblje. Provedba mjera 2. i 5. trenutačno kasni ili je na čekanju jer su se promijenili ključni okvirni uvjeti (nova općinska uprava, osobna promjena aktera odgovornog za mjeru).

„Strategija prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsel” razvijena je u participativnom postupku koji je trajao od 2014. do 2016. Uključenost svih relevantnih dionika i široka zastupljenost važnih institucijskih aktera u radnoj skupini utvrđeni su kao ključni čimbenici uspjeha projekta (Steinemann i dr., 2016.). Prije svega, proces sudjelovanja uspio je okupiti sektorske aktere s različitih razina koji su do tada provodili zasebne strategije upravljanja rizicima na prilično fragmentirane načine. Organizacija postupka sastojala se od upravljanja projektom, radne skupine, vanjskog stručnjaka podugovorenog s podizvođačem i Saveznog ureda za okoliš (FOEN) kao koordinatora programa financiranja. Tim za upravljanje procesima vodio je Regionalkonferenz Oberland-Ost, koji je također djelovao kao izvršno tijelo projekta, a uključivao je predstavnike inženjerskog ureda kantonalne uprave (Oberingenieurkreis I) i jedne općine. Ostali partneri zastupljeni u radnoj skupini uključivali su sve općine, relevantne kantonalne urede te javne i privatne aktere koji predstavljaju ključne regionalne sektore energetske industrije, prometne infrastrukture, turizma i poljoprivrede. Vanjski konzultant bio je odgovoran za usmjeravanje procesa, olakšavanje sastanaka i stručne savjete. Daljnje savjetovanje i stručno znanje pružio je službenik za prilagodbu klimatskim promjenama tijela za financiranje FOEN.

Strategija je razvijena u okviru postupka koji se temeljio na radionicama i koji je bio strukturiran u pet faza. Počevši s početnim događanjem u svibnju 2014., a završivši završnim događanjem u siječnju 2016., održano je ukupno šest radionica. Služili su za utvrđivanje i razmatranje potreba aktera i percepcija problema, sustavnih međuovisnosti, potreba i mogućnosti za djelovanje, mogućih sukoba, izrade strategije, prioriteta i strateških smjernica, zajedničkih ciljeva i konkretnih mjera. Radionice su pripremljene i naknadno obrađene putem ulaznih dokumenata, koji su postupno prerasli u konačni strateški dokument.

Bilateralni preliminarni razgovori, posebno prije prve radionice, pokazali su se vrlo korisnima za razjašnjavanje stvarne problematične situacije i strukturiranje rasprave tijekom radionica. Ti su razgovori donekle nadopunili radionice u slučaju da ograničeni vremenski resursi nisu omogućili svim sudionicima da u potpunosti izraze svoju zabrinutost. Format „svjetskog kafića” pokazao se posebno prikladnom metodom za olakšavanje rasprave u malim skupinama u okviru radionica. Aktivno sudjelovanje u procesu i pozitivno poistovjećivanje s njegovim ishodom promicano je pozivanjem sudionika da daju doprinos, npr. o budućoj viziji svoje interesne skupine, te dodjeljivanjem odgovornosti za razvoj mjera sudionicima.

Postupak sudjelovanja dionika bio je ključan za postizanje odgovarajuće ravnoteže mjera u području stresa obuhvaćenom strateškim ciljevima. To je uključivalo uravnoteženje prihvatljivih razina rizika s odgovarajućim razinama sigurnosti, dostupnosti i kvalitete života. U svojim stečenim iskustvima (Steinemann i dr., 2016.) voditelji procesa zaključuju da znanstvene činjenice same po sebi nisu dovoljne za donošenje povezanih prosudbi, ali da je potrebno razviti zajednička stajališta razmjenom različitih stajališta i percepcija problema u postupku kolektivnog vijećanja.

Koordinatori švicarskog pilot-programa za prilagodbu klimatskim promjenama (FOEN,2017.)smatraju „Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama za regiju Grimsel” uspješnim i „dobrim primjerom iz prakse”. Među manjim je brojem pilot-projekata koji su nadilazili poboljšanje baze znanja ili razvoj alata za potporu te su nastavili s utvrđivanjem konkretnih mogućnosti prilagodbe, njihovim oblikovanjem u regionalno usidrenoj strategiji i pripremom njezine provedbe u praksi. Mogu se utvrditi sljedeći glavni čimbenici uspjeha povezani s različitim dimenzijama (Steinemann i dr., 2016.):

Čimbenici uspjeha povezani s vanjskim okvirnim uvjetima:

• Prijašnji opasni događaji posljednjih godina uzrokovali su problemski pritisak na početku projekta, što je stvorilo svijest o potrebi za djelovanjem i povećalo spremnost za pokretanje regionalnog procesa prilagodbe.
• Ponovna procjena lokalnog rizika od poplava tijekom procesa razvoja strategije podrazumijevala je da je rizik bio manje ozbiljan nego što se izvorno pretpostavljalo, što je ublažilo percepciju problema uključenih aktera. Iako se takva dinamika može smatrati ambivalentnom, promjene u percepciji rizika na lokalnoj razini olakšale su promjenu opsega strateškog procesa s prilično uske usmjerenosti na (strukturne) mjere upravljanja rizicima na mnogo šire perspektive regionalnog razvoja.
• Dobra dostupnost regionalnih podataka o procesima prirodnih opasnosti u sadašnjosti i budućnosti bila je povoljan preduvjet.
• Pokretanje razvoja strategije i odabir tematskih žarišta pokretali su akteri u regiji odozdo prema gore i njihove regionalne potrebe.
• Savezno financiranje u okviru pilot-programa bilo je poticajno. Ukazala je na političku volju i važnost prilagodbe klimatskim promjenama na višoj razini vlasti.
• Sveukupna švicarska tradicija stanovnika koji imaju snažne građanske uloge i koji su navikli djelovati u različitim društvenim ulogama istodobno pokazala se plodnom podlogom za participativni razvoj politika.

Čimbenici uspjeha povezani s procesom razvoja strategije:

• Široko sudjelovanje relevantnih regionalnih aktera s više razina i regionalno važnih gospodarskih sektora, uključujući ključne aktere s dobrim ugledom i visokom vjerodostojnošću u regiji. Time je osigurana i široka prihvaćenost strategije.
• Snažna predanost voditelja procesa i velika motivacija sudionika. Vlasništvo nad akterima poticalo se dodjelom odgovornosti za razvoj mjera dionicima.
• Angažman vanjskih konzultanata osigurao je profesionalno upravljanje projektima, atraktivno održavanje radionica te učinkovitu pripremu i naknadnu obradu sastanaka.
• Dodjelom tematske fleksibilnosti tom procesu omogućeno je reagiranje na promjene u vanjskim okvirnim uvjetima i otvoren je kreativni manevarski prostor.
• Sudionici su se obvezali na provedbu strategije potpisivanjem izjave o namjeri.

Čimbenici uspjeha povezani sa sadržajem strategije:

• Ključni čimbenik uspjeha bilo je rješavanje prirodnih opasnosti povezanih s klimom u širem kontekstu regionalnog razvoja, uzimajući u potpunosti u obzir njihovu interakciju s društvenim kretanjima i društveno-gospodarskim regionalnim izazovima.
• Podupiru se i mogućnosti koje proizlaze iz klimatskih promjena i društvene prilagodbe. Na primjer, jednom od mjera nastoje se iskoristiti dinamični krajobrazni procesi oblikovani promjenom klimatskih uvjeta njihovim stavljanjem na tržište kao prednosti za turizam.
• Strateški proces institucionaliziran je uspostavom nove upravljačke strukture (upravljačka skupina s opisom poslova) za njegovu provedbu.

To je u određenoj mjeri bio ograničavajući čimbenik da rad u skupinama sa scenarijima klimatskih promjena tijekom procesa radionice nije bio uspješan. Početna ideja bila je razlikovati procjene problema i mogućnosti prilagodbe prema različitim scenarijima klimatskih promjena (slabi, srednji, jaki) kako bi se uzele u obzir nesigurnosti. Međutim, pokazalo se da je taj pristup previše složen. Umjesto toga, sudionici su izradili zajedničke procjene općeg smjera budućih kretanja u okviru klimatskih promjena koje su u tijeku (trenutačno stanje koje se poboljšava, pogoršava ili ostaje nepromijenjeno), a koje nisu bile vezane za određeni vremenski okvir.

Iako je provedba nekih mjera postignuta ili pokazuje dobar napredak, promjene okvirnih uvjeta trenutačno negativno utječu na druge mjere ili ograničavaju njihov učinak. Unatoč pripremnim koracima za prenamjenu neiskorištenih zgrada (mjera 2.), politička promjena lokalne uprave trenutačno je stavila taj proces na čekanje. Promjena osoblja u subjektu odgovornom za mjeru 5.) dosad je odgodila njezinu provedbu. Skup argumenata koji se odnose na novu željezničku prugu Grimsel (mjera 4.) dovršen je i zagovarao je projekt, ali je savezna vlada u međuvremenu smanjila prioritet.

Razvoj „Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsel” bio je jedan od projekata financiranih iz švicarskog pilot-programa za prilagodbu klimatskim promjenama. U prvoj fazi financiranja pilot-programom financiran je 31 projekt s ukupnim iznosom financiranja od 7,7 milijuna švicarskih franaka. Ako se izuzmu popratne mjere, to iznosi prosječni proračun od približno 200 000 švicarskih franaka po projektu.

Za svaku mjeru definiranu u strategiji opisuju se koristi i planirani ishodi, a potrebe za financiranjem opisuju se kvalitativno, ali nisu kvantificirane ni koristi ni troškovi. Osnivanje i rad upravljačke skupine nisu uzrokovali nikakve dodatne troškove jer administraciju i radno vrijeme snose redovni proračuni organizacija članica. U trenutku izrade strateškog dokumenta nije bilo moguće procijeniti troškove drugih mjera jer u većini slučajeva potrebe za financiranjem za potpunu realizaciju mjera ovise o ishodima prvih koraka provedbe (npr. pojašnjenje točnih potreba različitih skupina korisnika u pogledu planiranog centra za podatke o prirodnoj opasnosti). U skladu s tim, procjena troškova ponekad je dio postupnog plana provedbe mjera.

Kvalitativna razmatranja troškova i koristi imala su važnu ulogu u razvoju strategije i temelj su nekoliko mjera. Na primjer, zaštita cestovne infrastrukture od prirodnih opasnosti i povećanje kvalitete pristupa prometu ograničeni su ograničenom dostupnošću javnih financijskih sredstava. Stoga će se sadašnja usmjerenost sustava upravljanja javnim cestama na praćenje žarišnih točaka opasnosti i pripremu mjera oporavka u slučaju nastanka štete morati zadržati jer financiranje većih mjera strukturne zaštite nije izvedivo. Slični odnosi troškova i koristi u području napetosti između prevencije rizika (odgovarajuće razine zaštite) i tolerancije rizika (prihvatljive razine rizika) doprinose mnogim izazovima na koje strategija odgovara.

Sadržaj strateškog dokumenta i u njemu definirane mjere prilagodbe neprimjetno su povezani s relevantnim općinskim, kantonalnim i saveznim zakonodavstvom.

Provedba paketa mjera započela je 2016., tj. odmah nakon dovršetka strateškog dokumenta i završetka pilot-projekta početnog financiranja. Upravljačka skupina za provedbu strategije, kao institucionalna mjera, osnovana je već tijekom 2016. Neke su mjere po svojoj prirodi prilično neograničene, a dovršetak nekoliko drugih mjera prvotno je bio planiran do kraja 2018. Budući da neke od tih mjera kasne ili se suočavaju s izazovima, upravljačka skupina može ih ponovno zakazati ili revidirati.

Mjere definirane u strategiji uglavnom su nestrukturne, već su usmjerene na procese i usmjerene na oblikovanje uvjeta i trajnih procesa za održiv regionalni razvoj otporan na klimatske promjene. Stoga njihov „životni vijek” ne podliježe zasebnom vremenskom rasponu.

Regionalkonferenz Oberland-Ost
Jungfraustrasse 38, Postfach 312, 3800 Interlaken
Email: region@oberland-ost.ch  
Homepage: https://www.oberland-ost.ch 

Oberingenieurkreis I, Tiefbauamt des Kantons Bern
Schlossberg 20, 3602 Thun 
Homepage: www.bve.be.ch/tba 

Pilot-projekt „Strategija prilagodbe klimatskim promjenama za područje Grimsel”, koji se financira iz švicarskog pilot-programa za prilagodbu klimatskim promjenama (1. faza financiranja: 2013-2017)