Standardi otporni na klimatske promjene za projektiranje, izgradnju i održavanje cesta

Cestovni promet ključan je za gospodarstvo i društvo diljem svijeta. Cestovni prijevoz u EU28 2017. činio je 73,3 % ukupne količine kopnenog prijevoza tereta i 80,1 % putničkog prijevoza. Kako bi se osigurala neprekidna dostupnost cestovne mreže, potrebno je poduzeti mjere za povećanje otpornosti infrastrukture cestovnog prometa na ekstremne vremenske uvjete i klimatske promjene, čime bi se istodobno i u sinergiji trebali riješiti drugi izazovi s kojima se cestovni promet suočava, kao što su postupni rast i smanjenje intenziteta ugljika u prometu u skladu s ugljično neutralnom strategijom. 

Učinkovit način za povećanje otpornosti cestovnog prometa jest utvrđivanje, razvoj ili revizija i naknadna provedba građevinskih i projektnih standarda. Te bi aktivnosti trebalo uključiti u standardiziran i dobro opisan postupak čiji je cilj povećanje ukupne otpornosti cestovne mreže. Okvir za prilagodbu cestovne infrastrukture opisan je i probno proveden u okviru projekta ROADAPT (Ceste za danas, prilagođene za sutra). Okvir za prilagodbu razmatra se i u izvješću PIARC-a (2015.), u kojem su definirane četiri glavne faze: 

1. Utvrđivanje opsega, varijabli, rizika i podataka s naglaskom na scenarije klimatskih promjena za određeno područje te analizu izloženosti i osjetljivosti cestovne imovine na klimatske promjene. 
2. Procjena i određivanje prioriteta rizika. Ta faza uključuje analizu ranjivosti koja se provodi kako bi se utvrdili ključni elementi cestovne infrastrukture. 
3. Razvoj i odabir odgovora i strategija prilagodbe. U ovoj se fazi opisuju utvrđivanje, odabir i određivanje prioriteta odgovora na prilagodbu utvrđenih u prvoj i drugoj fazi. 
4. Integracija rezultata u procese donošenja odluka. Naime, rezultate faza od 1. do 3. trebalo bi učinkovito uključiti u postrojenja za upravljanje imovinom, planove ulaganja, strategije upravljanja prometom i druge strateške dokumente i standarde. 

Imovina za cestovni prijevoz za koju su potrebni revidirani provjereni standardi može se grupirati u sljedeće kategorije. 

Cestovni pločnik 

Glavni rizici za površinu ceste povezani s klimatskim promjenama su, ovisno o klimatskoj zoni, ekstremna toplina i insolacija, veća pojava obilnih kiša i temperaturne fluktuacije oko točke smrzavanja. 

Vrlo visoke temperature očituju se povećanim rizikom od asfaltnog trljanja, ispiranja i krvarenja bitumenskih površina i/ili pucanja. Kako se temperatura asfaltne smjese povećava, faza veziva gubi krutost, a nepovratne deformacije uzrokovane statičkim ili dinamičkim prometnim opterećenjem akumulirat će se brže. Moguća rješenja uključuju sljedeća: 

• Prilagodba dizajna bitumenske smjese (korištenjem veziva s višom točkom omekšavanja, uključujući modifikaciju polimera bitumena, odabir jačeg agregatnog kostura); 

• Prilagodba konstrukcijskog dizajna kolnika (fleksibilni, polukruti i kruti/kompozitni dizajn); 

• Veća uporaba betona zbog veće otpornosti na temperaturu i drugih prednosti (dulji vijek trajanja, mogućnost povećanog opterećenja, manja potreba za održavanjem), iako nešto viši troškovi kupnje. 

• Promjena dizajna smjese betonskog kolnika kako bi se smanjila količina potrebne vode. 

• Povećati refleksiju (albedo) površine ceste, npr. upotrebom svijetlih, obojenih elemenata na cesti ili reflektirajućih premaza površina ceste. 

• Rashladni pločnici s vodom. 

Primarni utjecaji povećanja učestalosti intenzivnih oborina uključuju oštećenje vode na asfaltu, smanjenu nosivost donjih slojeva kolnika i smanjenu sigurnost i udobnost za korisnika (manje trenja, manje udobnosti). Mogući odgovori na prilagodbu, slični onima koji se suočavaju s temperaturnom fluktuacijom i većom učestalošću ciklusa zamrzavanja/odmrzavanja su: 

• Korištenje propusnih/akumulacijskih kolnika. Voda se skladišti u strukturi kolnika i infiltrira u tlo ili ispušta sustavom odvodnje. 

• Korištenje poroznih gornjih slojeva koji mogu olakšati odvodnju vode na strane ceste i spriječiti akvaplaning. 

• Za betonske površine preporučuje se veći sadržaj cementa i niži omjer cementa u vodi. 

• Razvoj hidrofobnih premaza pogodnih za uporabu na mikromehaničkoj razini i/ili na razini pločnika. 

Sustavi odvodnje cesta 

Kapacitet sustava odvodnje trebalo bi prilagoditi većem intenzitetu i učestalosti ekstremnih padalina te dopuniti objektima za zadržavanje vode (npr. brane, akumulacije) i strukturnim zaštitnim mjerama (dike, nasipi). Dizajn za vodopade trebalo bi prilagoditi kako bi se prilagodio većim količinama vode u kratkom vremenskom razdoblju. Kad je riječ o definiranju strukture kapaciteta sustava odvodnje, trebalo bi upotrebljavati krivulje intenziteta, trajanja i frekvencije (IDF krivulje), uzimajući u obzir utjecaj klimatskih promjena i ažurirajući te krivulje IDF-a s karakteristikama padalina predviđenima u budućim klimatskim scenarijima. 

Mostovi i slična infrastruktura 

Glavni problemi povezani s klimatskim promjenama koji se odnose na projektiranje, izgradnju i upravljanje postojećim strukturama mostova jesu veća pojava poplava, veće ispuštanje rijeka, erozija i nestabilnost nagiba te fluktuacija temperature. Standardi za konstrukcije mostova koji se trenutačno upotrebljavaju pokazuju znatnu otpornost na te učinke; međutim, u tijeku je istraživanje novih standarda otpornih na klimatske promjene. 

Vegetacija uz ceste 

Vegetacija uz ceste doprinosi zaštiti okoliša, posebno smanjenju buke i onečišćenja, a može imati i funkciju prilagodbe, na primjer zaštitu ceste od izravne sunčeve svjetlosti. S druge strane, nepravilno korištenje vegetacije uz cestu može biti čimbenik rizika od poremećaja u prometu kada se pojave ekstremni vremenski uvjeti, a može utjecati i na sigurnost na cestama. Preporuke za izgradnju cesta otpornih na klimatske promjene stoga uključuju zamjenu zrelih stabala živicama (korištenjem elastičnih drvenastih biljaka prikladnih i prilagođenijih određenoj klimatskoj zoni) i sadnju vegetacije na dovoljnoj udaljenosti od ceste. 

Klimatske promjene utjecat će i na održavanje cesta, što se stoga mora uzeti u obzir kad je riječ o cestovnoj infrastrukturi otpornoj na klimatske promjene. Pozornost se posvećuje svim uslugama održavanja, kao što su čišćenje i održavanje sustava odvodnje, uklanjanje oštećenja od oluje, čišćenje cesta, obrezivanje četki i uklanjanje snijega i leda. Učinkovitost mjera prilagodbe i planiranja održavanja može se primjereno dopuniti elementima prometne telematike, posebno internetskim kamerama, meteorološkim postajama, senzorima cestovnog otpora i naprednim telematskim sustavima koji mogu regulirati protok prometa i spriječiti zagušenje prometa. 

Prilagodba cestovnog prometa dio je rješenja za osiguravanje kontinuiteta lanaca opskrbe za poslovni i industrijski sektor. Prethodno navedeni rizici od klimatskih promjena utječu na kontinuitet lanca opskrbe povezanog s prijevozom. Poremećaji u lancu opskrbe mogli bi naposljetku dovesti do povećanih troškova koji mogu utjecati na kupca, dobavljača ili cijeli lanac opskrbe.  Osiguravanje otpornosti prometa cestama otpornima na klimatske promjene ključno je i za osiguravanje povezanosti odredišta koja se oslanjaju na turizam i doprinose gospodarskom razvoju tog sektora. 

Za utjecaje povezane s poplavama i podizanjem razine mora na cestovni promet vidjeti i opciju prilagodbe Plutajuće ili povišene ceste. 

Za utvrđivanje, razvoj i provedbu standarda za infrastrukturu cestovnog prometa otpornih na klimatske promjene potrebno je sudjelovanje širokog raspona dionika. Postupak obično pokreću i koordiniraju uprave i/ili agencije odgovorne za upravljanje cestovnim prijevozom. Te teme znanstveno podupiru istraživačke institucije koje rade u području prometa održivog razvoja, kao što je primjerice FEHRL (Forum europskih nacionalnih istraživačkih laboratorija za autoceste), kao i istraživački instituti specijalizirani za klimatska istraživanja, koji pružaju ulazne podatke za procjenu rizika i osjetljivosti. Nakon što se utvrde, nove građevinske standarde primjenjuju građevinske tvrtke koje rade u području inženjerskih konstrukcija.

Budući da se provedba novih ili revidiranih normi uglavnom odvija u okviru rekonstrukcije postojeće ili izgradnje nove infrastrukture, učinkovitost odgovora na prilagodbu ovisi o planovima razvoja cestovne infrastrukture. Drugi važni čimbenici uspjeha jesu dostupnost i kvaliteta detaljnog pozadinskog znanja o riziku od klimatskih promjena i ranjivosti cestovne mreže u određenom području te dostatni institucijski, financijski i ljudski resursi.

Izgradnja novih cesta ili prilagodba postojećih u skladu s novim standardima otpornima na klimatske promjene mogu biti u suprotnosti s planovima teritorijalnog razvoja (npr. za stanovanje), drugim sektorskim strategijama ili ciljevima zaštite okoliša. Stoga je u početnoj fazi projektiranja i izgradnje cesta potrebno utvrditi i riješiti moguće sukobe.

Troškovi ovise o veličini područja interesa, duljini cestovne mreže kojom se bavi intervencija prilagodbe, razini rizika od klimatskih promjena s kojima se suočava infrastruktura cestovnog prometa i posebnim tipologijama razmatranih mjera prilagodbe. Financijska sredstva obično osiguravaju tijela nadležna za ceste; ona bi se mogla sufinancirati iz javnih proračuna usmjerenih na prilagodbu klimatskim promjenama i razvoj infrastrukture uz moguću upotrebu europskih financijskih instrumenata. 

Očekuje se da će glavne koristi biti povezane s osiguravanjem povezanosti i rada mreže cestovnog prometa i u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta i u promijenjenim klimatskim uvjetima, što će pozitivno utjecati na gospodarsko blagostanje, sigurnost i dobrobit. Cestovna mreža ključna je za prijevoz tereta: očuvanjem održivosti cestovnih mreža čuva se trenutačna održivost trgovine i profitabilnost industrija koje se oslanjaju na cestovnu mrežu za otpremu svoje robe svojim kupcima i opskrbu od drugih poduzeća. Budući da je posljednji kilometar uvijek na cesti, očuvanje cesta posebno je važno za prijevoz robe i usluga koje je potrebno hitno isporučiti na njihovo odredište. Primjeri su farmaceutski proizvodi, medicinska oprema i aktivnosti hitnog prijevoza (hitna pomoć, vatrogasci, policija itd.), koji su, usput, ključni za upravljanje katastrofama i odgovor na hitne situacije u slučaju ekstremnih događaja uzrokovanih klimatskim promjenama. Konačno se očekuju dugoročne uštede operativnih troškova i troškova održavanja prometne infrastrukture.

Glavni strateški dokument EU-a relevantan za prilagodbu prometa klimatskim promjenama jest Bijela knjiga o prometu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – prema konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”. Jedan je od ciljeva te strategije osigurati da se u prometnoj infrastrukturi koju financira EU uzimaju u obzir potrebe za energetskom učinkovitošću i izazovi povezani s klimatskim promjenama (klimatska otpornost cjelokupne infrastrukture), da se na nacionalnoj razini razvoj cestovnog prometa, njegova održivost i prilagodba klimatskim promjenama rješavaju nacionalnim prometnim strategijama, a u nekim slučajevima i nacionalnim planovima za prilagodbu klimatskim promjenama u kojima se utvrđuju prioriteti i mjere za svaki sektor. Tehnički standardi za projektiranje i rad infrastrukture cestovnog prometa utvrđeni su nacionalnim zakonodavstvom.

Vrijeme potrebno za provedbu potpune revizije standarda za cestovnu infrastrukturu otpornih na klimatske promjene može varirati od jedne do tri godine, ovisno o zemlji i području primjene. Provedba na licu mjesta može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ovisno o veličini i razini složenosti građevinskih radova.

Revidirane norme koje se primjenjuju na izgradnju nove cestovne infrastrukture te nadogradnju i održavanje postojeće obično imaju životni vijek od 25 do 100 godina. Životni vijek cestovne infrastrukture traje nekoliko desetljeća, ovisno o razini održavanja i radnim uvjetima (npr. prometni teret, prirodni uvjeti itd.).