Norme otporne na klimatske promjene za projektiranje, izgradnju i održavanje cesta

Cestovni promet ključan je za gospodarstvo i društvo diljem svijeta. Cestovni promet u EU28 2017. činio je 73,3 % ukupnog opsega kopnenog prijevoza tereta i 80,1 % putničkog prijevoza. Kako bi se osigurala neprekinuta dostupnost cestovne mreže, potrebno je poduzeti mjere za povećanje otpornosti infrastrukture cestovnog prometa na ekstremne vremenske uvjete i klimatske promjene, čime bi se istodobno i u sinergiji trebali riješiti drugi izazovi s kojima se suočava cestovni promet, kao što su njegov postupni rast i smanjenje intenziteta ugljika u prometu u skladu s ugljično neutralnom strategijom. 

Učinkovit način za povećanje otpornosti cestovnog prometa jest utvrđivanje, razvoj ili revizija te naknadna provedba standarda izgradnje i projektiranja. Te bi aktivnosti trebalo uključiti u standardiziran i dobro opisan postupak čiji je cilj povećanje ukupne otpornosti cestovne mreže. Okvir za prilagodbu cestovne infrastrukture opisan je i isproban u okviru projekta ROADAPT (Ceste za danas, prilagođene za sutra). Okvir za prilagodbu razmatra se i u izvješću PIARC-a (2015.), u kojem su definirane četiri glavne faze: 

1. Utvrđivanje opsega, varijabli, rizika i podataka s naglaskom na scenarijima klimatskih promjena za određeno područje te analiza izloženosti i osjetljivosti cestovne imovine na klimatske promjene. 
2. Procjena i određivanje prioriteta rizika. Ta faza uključuje analizu ranjivosti provedenu kako bi se utvrdili ključni elementi cestovne infrastrukture. 
3. Razvoj i odabir odgovora i strategija za prilagodbu. U ovoj se fazi opisuju utvrđivanje, odabir i određivanje prioriteta odgovora na prilagodbu utvrđenih u 1. i 2. fazi. 
4. Uključivanje rezultata u procese donošenja odluka. Naime, rezultate faza od 1. do 3. trebalo bi učinkovito uključiti u postrojenja za upravljanje imovinom, planove ulaganja, strategije upravljanja prometom i druge strateške dokumente i standarde. 

Imovina cestovnog prijevoza za koju su potrebne revidirane provjerene norme može se svrstati u sljedeće kategorije. 

Cestovni kolnik 

Glavni rizici za površinu ceste povezani s klimatskim promjenama su, ovisno o klimatskoj zoni, ekstremna vrućina i insolacija, veća pojava obilnih kiša i temperaturne fluktuacije oko točke smrzavanja. 

Vrlo visoke temperature očituju se povećanim rizikom od kolotraga asfalta, ispiranja i krvarenja bitumenskih površina i/ili pucanja. Kako se temperatura asfaltne mješavine povećava, faza veziva gubi krutost, a nepovratne deformacije uzrokovane statičkim ili dinamičkim opterećenjem prometa akumulirat će se brže. Moguća rješenja uključuju sljedeća: 

• Prilagodba strukture bitumenske smjese (korištenje veziva s višim točkama omekšavanja, uključujući polimernu modifikaciju bitumena, odabir jačeg kostura agregata); 

• Prilagodba konstrukcije kolnika (fleksibilne, polukrute i krute/kompozitne konstrukcije); 

• Veća upotreba betona zbog veće temperaturne otpornosti i drugih prednosti (dulji vijek trajanja, mogućnost povećanog opterećenja, manja potreba za održavanjem) iako nešto viši troškovi kupnje. 

• Promjena dizajna betonske kolničke mješavine kako bi se smanjila potrebna količina vode. 

• Povećati refleksiju (albedo) površine ceste, npr. upotrebom svijetlih elemenata u boji na cesti ili reflektirajućih premaza površina ceste. 

• Rashladni pločnici s vodom. 

Primarni utjecaji povećanja učestalosti intenzivnih oborina uključuju oštećenje asfalta vodom, smanjenu nosivost donjih slojeva kolnika te smanjenu sigurnost i udobnost za korisnika (manje trenja, manje udobnosti). Mogući odgovori prilagodbe, slični onima koji se suočavaju s fluktuacijama temperature i većom učestalošću ciklusa smrzavanja/odmrzavanja su: 

• Upotreba propusnih/akumulacijskih pločnika. Voda se skladišti u konstrukciji kolnika i infiltrira u tlo ili ispušta sustavom odvodnje. 

• Korištenje poroznih gornjih slojeva koji mogu olakšati odvodnju vode sa strane ceste i spriječiti akvaplaning. 

• Za betonske površine preporučuju se veći sadržaj cementa i niži omjeri vodenog cementa. 

• Razvoj hidrofobnih premaza prikladnih za uporabu na mikromehaničkoj razini i/ili razini površinskog sloja kolnika. 

Cestovni sustavi odvodnje 

Kapacitet sustava odvodnje trebalo bi prilagoditi većem intenzitetu i učestalosti ekstremnih padalina te dopuniti objektima za zadržavanje vode (npr. brane, akumulacije) i strukturnim zaštitnim mjerama (nasipi, nasipi). Dizajn za propuste treba prilagoditi kako bi se u kratkom vremenskom razdoblju prilagodio većim količinama vode. Kad je riječ o definiranju projekta kapaciteta sustava odvodnje, trebalo bi upotrebljavati krivulje intenziteta, trajanja i frekvencije (IDF krivulje), uzimajući u obzir utjecaj klimatskih promjena i ažurirajući te IDF krivulje s karakteristikama padalina predviđenima u budućim klimatskim scenarijima. 

Mostovi i slična infrastruktura 

Glavni problemi povezani s klimatskim promjenama koji su važni za projektiranje i izgradnju postojećih mostova te upravljanje njima jesu veća pojava poplava, veće ispuštanje rijeka, nestabilnost erozije i nagiba te temperaturne fluktuacije. Norme za konstrukcije mostova koje se trenutačno upotrebljavaju pokazuju znatnu otpornost na te učinke; međutim, u tijeku je istraživanje novih normi otpornih na klimatske promjene. 

Vegetacija uz ceste 

Vegetacija uz ceste pridonosi zaštiti okoliša, posebno smanjenju buke i onečišćenja, a može imati i funkciju prilagodbe, primjerice zaštitu ceste od izravnog sunčevog svjetla. S druge strane, nepravilna upotreba vegetacije duž ceste može biti čimbenik rizika od poremećaja u prometu u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta i može utjecati na sigurnost na cestama. Preporuke za izgradnju cesta otpornih na klimatske promjene stoga uključuju zamjenu zrelih stabala živicama (upotrebom elastičnih drvenastih biljaka koje su prikladne i prilagođenije određenoj klimatskoj zoni) i sadnju vegetacije na dovoljnoj udaljenosti od ceste. 

Klimatske promjene utjecat će i na održavanje cesta, što se stoga mora uzeti u obzir kad je riječ o cestovnoj infrastrukturi otpornoj na klimatske promjene. Pozornost se posvećuje svim službama održavanja, kao što su čišćenje i održavanje sustava odvodnje, uklanjanje oštećenja od oluje, čišćenje cesta, obrezivanje četki te uklanjanje snijega i leda. Učinkovitost mjera prilagodbe i planiranja održavanja može se na odgovarajući način dopuniti elementima prometne telematike, posebno internetskim kamerama, meteorološkim postajama, senzorima cestovnog otpora i naprednim telematskim sustavima kojima se može regulirati protok prometa i spriječiti zagušenje prometa. 

Prilagodba cestovnog prometa dio je rješenja za osiguravanje kontinuiteta lanaca opskrbe za poslovni i industrijski sektor. Prethodno navedeni rizici od klimatskih promjena utječu na kontinuitet lanca opskrbe povezanog s prijevozom. Poremećaji u lancu opskrbe konačno bi mogli dovesti do povećanih troškova koji mogu utjecati na kupca, dobavljača ili cijeli lanac opskrbe.  Osiguravanje otpornosti prometa cestama otpornima na klimatske promjene ključno je i za osiguravanje povezanosti odredišta koja se oslanjaju na turizam i doprinose gospodarskom razvoju tog sektora. 

Za učinke povezane s poplavama i podizanjem razine mora na cestovni promet vidjeti i opciju prilagodbe Plutajuće ili povišene ceste.