Sustavi ranog upozoravanja za vektorske bolesti

Klimatske promjene mogu utjecati na prijenos vektorskih bolesti (VBD) jer klimatski uvjeti utječu na životni ciklus vektora bolesti (npr. komarci, krpelji,...) i stopu replikacije virusa i parazita unutar vektora. Povećane temperature mogu skratiti cikluse reprodukcije vektora i razdoblja inkubacije za patogene koji se prenose vektorima, što dovodi do većih populacija vektora i povećanih rizika prijenosa. Promjene temperature, padalina i vlažnosti mogle bi utjecati i na geografsku rasprostranjenost i na sezonsku aktivnost vektora i životinja domaćina, kao i na ljudsko ponašanje i obrasce upotrebe zemljišta te na ukupnu raširenost VBD-ova. 

Proteklih desetljeća u Europi je došlo do izbijanja VBD-a, a klimatske promjene mogle bi biti jedan od pokretača tih izbijanja. Na primjer, u ljeto 2010., nezapamćenom povećanju broja infekcija virusom Zapadnog Nila kod ljudi u jugoistočnoj Europi prethodilo je razdoblje ekstremnog vrućeg vremena u toj regiji. U narednim godinama utvrđene su visoke temperaturne anomalije kao čimbenici koji pridonose opetovanim izbijanjima bolesti (EEA 2016.).

Kako bi se spriječili mogući zdravstveni rizici za stanovništvo, signali sustava ranog upozoravanja (EWS) mogu se upotrijebiti za strukturiranje učinkovitih programa kontrole vektora. Mjere nakon ranog upozoravanja uključuju analize širenja patogena, njihovo otkrivanje (na temelju praćenja prisutnosti i prostorne rasprostranjenosti patogena), predviđanje mogućeg daljnjeg širenja infekcija primjenom prediktivnog modeliranja i konačno širenje upozorenja, donošenje odluka i provedbu odgovora. Te mjere uključuju širok raspon aktera kao što su oblikovatelji politika, nacionalna, regionalna i lokalna tijela (npr. ministarstvo zdravstva, medicinske epidemiološke jedinice,...), medicinsko osoblje (npr. liječnici, liječnici i laboratorijsko osoblje) i istraživači.

Osmišljavanje i provedba sustava ranog upozoravanja na spolno prenosive bolesti uključuje širok raspon vještina, osiguranih uključivanjem stručnjaka iz područja kao što su tradicionalna epidemiologija okoliša i zaraznih bolesti, javno zdravlje i promjene u okolišu. Zbog toga je obično uključeno nekoliko uprava i institucija na različitim prostornim razinama, uključujući nacionalna ministarstva zdravstva, nacionalne agencije za javno zdravstvo, nacionalne medicinske entomološke jedinice, nacionalna/regionalna/lokalna tijela za sigurnost krvi, liječnike, laboratorijske tehničare, veterinare i druge.

Na europskoj razini Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) provodi centar za informacijske resurse pod nazivom Europska mreža za okoliš i epidemiologiju (E3). Mreža E3 je suradnička mreža putem koje korisnici i partneri mreže E3 mogu razmjenjivati podatke i informacije o toj temi. U okviru mreže E3 ECDC nastoji promicati aktivnosti u tom području prikupljanjem i distribucijom podataka o klimatskim, okolišnim, demografskim i zaraznim bolestima koje je proizveo širok raspon prvenstveno europskih istraživačkih projekata, instituta i vladinih agencija. Glavni je cilj uspostave mreže E3 omogućiti na europskoj razini analize predstojećih rizika od širenja zaraznih bolesti zbog promjena u okolišu. Rezultati tih analiza prosljeđuju se oblikovateljima politika, stručnjacima u području javnog zdravlja, agencijama Europske unije i međunarodnim agencijama, drugim vladinim sektorima i nevladinim organizacijama. Nacionalni i podnacionalni sustavi mogu se integrirati u širi sustav (kao što je E3) kako bi se pratili i homogenizirali ulazni podaci, kao i rezultati (kao što su karte) za praćenje vektora.

EWS na VBD-ovima dobro funkcionira samo ako je mreža praćenja pojave bolesti, a klimatski i okolišni čimbenici dobro uspostavljeni i u skladu s tim održavani. Mogu postojati različite varijable koje treba uzeti u obzir pri praćenju i analizi VBD-ova (npr. lokalna temperatura, vlažnost, stanje vegetacije, indeks vode itd.), a metodologije koje su danas dostupne možda ih neće moći pratiti. Utvrđivanje zdravstvenih ishoda primjenom tih metoda nadzora znatno kasni zbog kašnjenja u dohvatu podataka (kao što su klimatski, ekološki ili epidemiološki podaci, epidemiološki podaci), kao i zbog kašnjenja u utvrđivanju slučajeva, dijagnozi, izvješćivanju ili drugim elementima, što može dovesti do pogrešne klasifikacije izloženosti.

Nepostojanje ili neispravan sustav ranog upozoravanja za VBD-ove mogao bi dovesti do znatnog povećanja učinaka na pogođeno stanovništvo. Stoga je od ključne važnosti ispravna provedba sustava ranog upozoravanja i upravljanje njime u pogledu VBD-ova. EWS-ovi za VBD-ove zahtijevaju stalno ažuriranje i poboljšanje, na temelju nedavnih uvida iz istraživanja o klimatskim promjenama ili epidemiologiji. Iako je dosad već uspostavljeno nekoliko sustava za upozoravanje na virus VBD-a (npr. sprečavanje zaraze virusom Zapad-Nile u Grčkoj), postoji nekoliko izazova koje je teško prevladati. Među njima su od primarne važnosti poteškoće u prikupljanju klimatskih i epidemioloških podataka (tj. ulaznih podataka), ali i dokazi o troškovno učinkovitim kontrolnim mjerama. Također je teško uspoređivati i ekstrapolirati analize.

Trošak SRU-ova za VBD-ove nije zanemariv u apsolutnom smislu. Međutim, relativno je nizak u usporedbi s potencijalnim iznosom gubitaka koje ti sustavi mogu smanjiti. Zapravo, presretanjem pojave i širenja bolesti koje se prenose vektorima mogu se ograničiti ljudski i financijski troškovi potencijalne epidemije. SRU-ovi na VBD-ovima podrazumijevaju troškove povezane s nekoliko komponenti sustava nadzora, kao i troškove biocida za kontrolu vektora, koji mogu biti povezani s ljudskim resursima, mjerama sigurnosti krvi (npr. postupci probira) ili testiranjem virusa na ljudima, životinjama ili vektorima. Osim toga, potrebni su resursi za održavanje sustava i njegovo daljnje poboljšanje.

U Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama naglašava se važnost ograničavanja pojave i širenja zaraznih bolesti i alergena povezanih sa zemljopisnim promjenama vektora i patogena. Cilj je strategije „ujediniti i povezati podatke, alate i stručno znanje za komunikaciju, praćenje, analizu i sprečavanje učinaka klimatskih promjena na zdravlje ljudi i na zdravlje životinja i okoliš (tj. pristup „Jedno zdravlje”). U tom kontekstu Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), neovisna europska agencija koja izrađuje znanstvena mišljenja i savjete o sigurnosti hrane, prehrani, zdravlju i dobrobiti životinja, zaštiti bilja i zdravlju bilja, u suradnji s Europskim centrom za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC), prikuplja podatke o vektorima i bolestima koje se prenose vektorima te analizira njihovo širenje u Europskoj uniji.

Za osmišljavanje i provedbu sustava ranog upozoravanja za VBD-ove obično je potrebno od jedne do pet godina, ovisno o specifičnom cilju i značajkama sustava.

Aktivnosti prevencije i odgovora, uključujući nadzor infekcija virusom VBD-a kod ljudi, općenito se provode na godišnjoj osnovi, a sustavi nadzora kontinuirano se primjenjuju.