Mjere prilagodbe

Aktivnosti prilagodbe usmjerene su na prilagodbu prirodnih ili ljudskih sustava kao odgovor na stvarne ili očekivane klimatske podražaje ili njihove učinke. Obično se odnose na određeni sektor utjecaja na klimu i/ili prilagodbu klimatskim promjenama. Planiranje mjera prilagodbe provodi se na karpatskim planinama koje su posebno osjetljive na učinke klimatskih promjena.

Budućnostje nesavršena: Klimatske promjene i prilagodba u dokumentu Karpatisažimaju ključne mjere prilagodbe u osjetljivim sektorima regije: vodni resursi, šume, močvarna područja, travnjaci, poljoprivreda i turizam. Donošenjem Strateškog programa za prilagodbu klimatskim promjenama u karpatskoj regiji Konferencija stranaka (COP) poziva ugovorne stranke, lokalne i regionalne vlasti i druge dionike uključene u upravljanje karpatskom regijom i njezin razvoj da oblikuju politike i strategije za prilagodbu učincima klimatskih promjena i ublažavanje njihovih negativnih učinaka. Cilj je programa pomoći državama članicama Karpatske konvencije, lokalnim i regionalnim vlastima i drugim dionicima uključenima u upravljanje karpatskom regijom da oblikuju odgovore na klimatske promjene kako bi se osigurao održivi razvoj u regiji. O programu se raspravljalo na sastancima i radionicama s predstavnicima zemalja i promatračima Karpatske konvencije te drugim zainteresiranim dionicima. Podržan je na četvrtom sastanku Konferencije stranaka Karpatske konvencije (COP4) od 23. do 26. rujna 2014. Strateški program uključuje preporuke za razvoj politika, institucionalne promjene i mjere prilagodbe utemeljene na ekosustavu. Ukratko, zaključuje se da bi povezivanje različitih politika očuvanja prirode, upravljanja riječnim slivovima i održive poljoprivrede moglo znatno ojačati karpatsku regiju i njezinu otpornost na klimatske promjene. Dodana vrijednost povećane transnacionalne suradnje i zajedničkih aktivnosti posebno je važna pri planiranju prilagodbe klimatskim promjenama jer će se mnogi predviđeni učinci klimatskih promjena, kao što su sezonske promjene temperature i oborine, pojaviti na velikim zemljopisnim područjima, što će istodobno utjecati na nekoliko zemalja.

Uključivanje prilagodbe u druge sektore politika

Mjere prilagodbe vodnih resursa

Jedna od najučinkovitijih mjera prilagodbe kombiniranoj opasnosti od suša i poplava u Karpatima jest lokalno skladištenje vode.Skladišni kapacitet može se povećati blokiranjem (starih) odvodnih kanala koji su iskopani u prošlosti, ali često više ne služe svrsi. Uklanjanje cestovnih mreža također može potaknuti skladištenje, posebno u istočnim Karpatima. Međutim, uklanjanje cesta zahtijeva prilagodbu korištenja zemljišta. Aktivnosti koje zahtijevaju čest prijevoz (npr. proizvodnja sijena) moraju se zamijeniti uporabama bez prijevoza, kao što su ispaša ili očuvanje prirode. (Ponovno) stvaranje močvarnih područja i ribnjaka povećava skladišni kapacitet i omogućuje prikupljanje kišnice. Strukturne mjere kao što su izgradnja brana, spremnika za vodu i potpovršinskih spremnika također pomažu. Međutim, izgradnja brane mora se pažljivo planirati kako se ne bi oštetili riječni ekosustavi.Površinsko skladištenje vode može se poboljšati zaštitom i obnovom prirodnih travnjaka kako bi se više kišnice moglo infiltrirati u dublje slojeve tla. Ova mjera korištenja zemljišta posebno se preporučuje za krške sustave u karpatskoj regiji, gdje su travnjaci primarni izvori opskrbe vodom za podzemne vodne resurse.

Mjere prilagodbe za šume i šumarstvo

Karpatske zemlje imaju ograničene kapacitete za poduzimanje mjera za pomoć šumama i šumarstvu u prilagodbi klimatskim promjenama. Nijedna od njih još se nije izravno bavila klimatskim promjenama u svojem zakonodavstvu o šumarstvu (iako je to pitanje obično uključeno u nacionalne strategije). Sposobnost prilagodbe znatno je niža u rumunjskom i srpskom dijelu karpatske regije u usporedbi sa zapadnim Karpatima. Prilagodba bi trebala biti usmjerena na praktično gospodarenje šumama i zakonodavstvo te osigurati da se procjena rizika uzima u obzir pri planiranju i gospodarenju šumama. To postaje sve važnije i postoji potreba za promjenom tradicionalnog upravljanja usmjerenog na proizvodnju drvne sirovine u prilagodljivo upravljanje koje odgovara riziku. Prilagodljivo gospodarenje šumama temelji se na konceptima kao što su kontinuirano pokrovno šumarstvo i šumarstvo u skladu s prirodom kako bi se povećala sposobnost prilagodbe šuma i smanjili predviđeni rizici. Povećava udio vrsta otpornih na sušu, uglavnom hrastova, i smanjuje udio osjetljivih četinjača i bukve koje zahtijevaju vodu na nižim nadmorskim visinama. Potrebno je promicati promjene u sastavu vrsta drveća koje podupiru toleranciju šuma na sušu. Istodobno je potrebno znatno smanjiti udio osjetljivih norveških smrekovih šuma. Postojeće šumske sastojine mogu postati otpornije povećanjem broja vrsta u sastojini na taj način povećavajući bioraznolikost i uvođenjem autohtonih vrsta.Još jedan važan smjer djelovanja jest konsolidacija i usklađivanje sustava praćenja šuma kako bi se pružile informacije za potporu prilagodljivom gospodarenju šumama. To uključuje praćenje invazivnih štetnih organizama i bolesti koji se pojavljuju izvan nacionalnih granica. Budući da će povećana suša povećati rizik od šumskih požara, sprečavanje šumskih požara važna je mjera prilagodbe. Na razini krajobraza potrebno je stvoriti svijest o neophodnoj ulozi šuma u integriranom upravljanju vodnim područjima, posebno za bioraznolikost, regulaciju voda i kontrolu erozije. Potrebne su politike na razini krajobraza kako bi se izbjegla fragmentacija šuma i održala povezanost većih šumskih područja radi podupiranja prirodnih migracija vrsta i tokova gena.

Mjere prilagodbe za močvarna područja

Strategije prilagodbe močvarnih područja usko su povezane s mjerama za povećanje otpornosti hidroloških sustava. To uključuje upotrebu močvarnih područja veće nadmorske visine za zadržavanje vode i sprečavanje vršnih ispuštanja, proširenje poplavnih područja kako bi se moglo skladištiti i ispuštati više vode te (ponovno) stvoriti močvarna područja za obnovu podzemnih voda. Zaštita močvarnih područja treba biti integrirana s praksama kontrole poplava i programima potpore usmjerenima na obnovu močvarnog zemljišta i tresetišta, obnovu poplavnih područja i stvaranje novih močvarnih područja i jezera. Na mjestima gdje je obnova močvarnih područja teška preporučuje se smanjenje vanjskih neklimatskih pritisaka kao što su prenamjena zemljišta i onečišćenje. Poboljšanje povezanosti močvarnih područja i vodnih tijela može pomoći vrstama u kretanju te očuvati heterogenost staništa i bioraznolikost, što može osigurati genetsku raznolikost za uspješnu prilagodbu. Budući da su informacije o močvarnim područjima oskudne, prioritetna je mjera i praćenje stanja voda i vodnih ekosustava.

Mjere prilagodbe za travnjake

Podrazumijeva se širok izbor upravljanih zeljastih stanišnih tipova, a sve ih karakterizira kratka vegetacija trava i bilja. Ekološka vrijednost travnjaka ovisi o poljoprivredi s niskim ulaganjima, kao što su proizvodnja sijena i ispaša, a naknadne mjere prilagodbe temelje se na potpori poljoprivrednicima za održavanje tih poljoprivrednih aktivnosti s niskim ulaganjima. Klimatske promjene dovode do promjena u dostupnosti vode, a povećana ili smanjena sezona rasta dovodi do promjena u strukturi vegetacije i gubitka bioraznolikosti. Općenito se mogu utvrditi sljedeće mjere prilagodbe: (Te mjere treba promatrati u kombinaciji s mjerama predloženima za poljoprivredu)

• provedba poljoprivredno-okolišnih mjera i planova upravljanja mrežom Natura 2000;
• diversificirati gospodarske mogućnosti proizvodnjom lokalnih proizvoda prilagođenih prirodi;
• Prilagodite upravljanje ispašom i košnjom te izbjegavajte napuštanje, malčiranje i gnojidbu.

Upravljanje travnjacima može se prilagoditi, primjerice, zakašnjelim datumima košnje ili manjim intenzitetom ispaše. Budući da te promjene utječu na dohodak poljoprivrednika, poljoprivredniku je potrebno nadoknaditi ih poljoprivredno-okolišnim mjerama. To se može postići određivanjem travnjačkih stanišnih tipova kao zaštićenog područja u skladu s Direktivom EU-a o staništima ili pružanjem potpore poljoprivrednicima putem poljoprivredno-okolišnih programa. Mjere prilagodbe usmjerene na sprečavanje gubitka specifičnog krajobraza i bioraznolikosti poluprirodnih travnjaka u Karpatima neodvojive su od predloženih mjera prilagodbe za poljoprivredu jer njihovo postojanje ovisi o tradicionalnim poljoprivrednim praksama. Određivanje tih travnjaka kao zaštićenih područja još je jedna mjera prilagodbe jer može pomoći u osiguravanju upravljanja. Praćenje rasprostranjenosti vrsta i suzbijanje invazivnih vrsta također su važne mjere prilagodbe.

Mjere prilagodbe za poljoprivredu

Za male poljoprivrednike moguće opcije prilagodbe mogu uključivati promjene datuma sjetve i sorti usjeva, poboljšane sustave upravljanja vodama i navodnjavanja, prilagođenu prehranu bilja, zaštitu i prakse obrade tla. Kako bi se postigao širi cilj održive poljoprivrede i ruralnog razvoja u kontekstu klimatskih promjena, politikama bi se trebali podupirati poljoprivrednici koji se žele prilagoditi. Trenutačni model gospodarskog tržišta stavlja mala tradicionalna poljoprivredna gospodarstva, tipična za karpatsku regiju, u nepovoljan položaj. Poljoprivredne aktivnosti kao što je ispaša na travnjacima na velikim nadmorskim visinama gospodarski više nisu izvedive. Poljoprivrednicima je potrebna tehnička i financijska potpora, primjerice putem poljoprivredno-okolišnih mjera kako bi održali svoje aktivnosti i izbjegli da travnjaci postanu šume. S obzirom na razvoj događaja u karpatskoj regiji (uključujući napuštanje zemljišta, prekomjernu ispašu, starenje stanovništva i ograničene proračune za vladine mjere), potrebno je promicati ruralna područja kao privlačno mjesto za život, rad i poslovanje. Konkretnije, sljedeće mjere mogu pomoći poljoprivrednicima i poljoprivredi da se prilagode učincima klimatskih promjena; uvođenje poljoprivredno-okolišnih mjera (vidjeti i za travnjake); dodatne mjere za olakšavanje, poboljšanje vještina i poduzetništva, preradu i stavljanje na tržište na razini poljoprivrednog gospodarstva ili lokalnoj razini (za određene lokalne proizvode) i bolji pristup tržištima. Mjere prilagodbe moraju biti usmjerene i na klimatske i na neklimatske čimbenike jer obje imaju znatne međusobno povezane učinke na travnjake. Mjere prilagodbe mogu biti uspješne samo ako se njima jača i socioekonomska otpornost zajednica koje žive u zemlji i ako se teži gospodarski održivim ruralnim područjima.

Mjere prilagodbe za turizam

Na mnogim mjestima potencijal za razvoj turističkog sektora nedovoljno je iskorišten i postoji nedostatak otpornosti za suočavanje s promjenama ili iskorištavanje postojećih mogućnosti. U svjetlu prilagodbe klimatskim promjenama, savjetuje se da se razvoj turizma temelji na specifičnim prirodnim ljepotama i kulturi Karpata, uz istodobno ograničavanje razvoja masovnog turizma. To znači da bi razvoj turizma trebalo integrirati u šire planiranje kako bi se nastavila diversifikacija odmarališta i tržišta te promicao održivi razvoj. Posebne mjere uključuju promicanje cjelogodišnjih, otpornih odredišta s dobrim smještajem (npr. wellness i konferencijski hoteli), potporu klimatski prihvatljivim projektima zimskih sportova (npr. alternativni dizajn skijaških staza) te razvoj ekoturizma, zdravstvenog turizma i aktivnog turizma (kao što su biciklizam i planinarenje). Osim toga, predlažu se mjere za potporu razvoju turističkih informacijskih mreža u regiji koje uključuju smještaj, dobavljače i turističke organizacije. Te bi mreže pružale ažurirane informacije i upozorenja o uvjetima relevantnima za turizam (vrijeme, dubina snijega, opasnosti, cestovni i prometni uvjeti itd.).

Europska komisija

Europska agencija za okoliš