5.4 Okvir višerazinske koordinacije i potpornog upravljanja

Klimatske promjene utječu na sve razine državne, administrativne i teritorijalne organizacije, od razine EU-a i nacionalne razine do podnacionalne, regionalne i lokalne razine/razine gradova. Stoga sve razine moraju planirati i poduzimati anticipatorne mjere za prilagodbu klimatskim promjenama u okviru svojih nadležnosti. Stoga je prilagodba tipična zadaća višerazinskog upravljanja. Za dosljednu i učinkovitu provedbu prilagodbe na svim razinama upravljanja potrebni su odgovarajući mehanizmi i mehanizmi za višerazinsku koordinaciju i suradnju. Nacionalna razina ima središnju ulogu u usklađivanju svojih politika prilagodbe s EU-ovom i transnacionalnom razinom te u podupiranju procesa prilagodbe na nižim razinama, obuhvaćajući sve faze ciklusa prilagodbe. Vertikalno upravljanje za promicanje prilagodbe na nižim razinama podrazumijeva pružanje jasnog strateškog i pravnog okvira, mehanizama financiranja i financiranja te okvira za olakšavanje, omogućivanje i osnaživanje, uključujući pružanje informacija i drugih nenovčanih oblika potpore.

Potpora na višoj razini za aktivnosti prilagodbe na nižim razinama dobiva na važnosti što više proces nacionalne politike prilagodbe napreduje prema fazi provedbe. To je zato što su učinci klimatskih promjena najizravnije pogođeni na lokalnoj razini, a prvenstveno je na regionalnoj i lokalnoj razini potrebno poduzeti velik dio konkretnih mjera prilagodbe. Istodobno, tijela niže razine često su ozbiljno ograničena ograničenim resursima i kapacitetima (proračun, osoblje, stručno znanje, kontakti s relevantnim mrežama aktera itd.) te im je stoga potrebna „pomoć odozgo”. Climate-ADAPT nudi alat za potporu prilagodbi gradova kako bi se gradovi i druga lokalna tijela usmjerili u procesu prilagodbe i kako bi im se pomoglo da ispune zahtjeve iz Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju.

Više (nacionalne ili podnacionalne) razine mogu poduprijeti donošenje politika prilagodbe na nižim razinama s pomoću različitih mehanizama i napora, uključujući pravne zahtjeve, doprinose u okviru politika, financiranje, izgradnju kapaciteta i druge nenovčane mjere potpore. Pritom je moguće iskoristiti čimbenike koji olakšavaju provedbu:

Okvir za potporu upravljanju i nenovčane mjere potpore:

Pravni zahtjevi odozgo prema dolje: Pravne obveze tijela na nižim razinama da uspostave planove prilagodbe mogu biti važan pokretač, ali do sada su prisutne samo u manjem broju europskih zemalja. Neke nacionalne strategije prilagodbe zahtijevaju da općine razviju svoje strategije na lokalnoj razini, a pravne obveze mogu proizlaziti i iz sektorskih politika, uključujući one na razini EU-a. Moguće je i da se prilagodba izričito uključi u zakonske zadaće općina. U svakom slučaju, zahtjevi odozgo prema dolje moraju ići ruku pod ruku s potporom za ispunjavanje te zadaće, uključujući osiguravanje financijskih sredstava.
Doprinosi politike s viših razina: Iako su većina nacionalnih strategija i akcijskih planova za prilagodbu neobvezujuće politike bez pravno obvezujućih učinaka, one pružaju bazu znanja, referentni okvir i model za niže razine. Oni obavljaju važne funkcije u smislu podizanja svijesti, utvrđivanja programa, komunikacije, motivacije i izgradnje kapaciteta te daju legitimitet tvorcima politika koji žele uspostaviti planove prilagodbe na vlastitim razinama. Slično tome, u Strategiji EU-a za prilagodbu naglašena je potreba za mjerama prilagodbe na razini država članica.
Stvaranje i pružanje znanja: Važna uloga tijela za prilagodbu na višoj razini jest stvaranje baze znanja za prilagodbu i pružanje upotrebljivih resursa znanja i informacijskih proizvoda akterima prilagodbe na nižim razinama. Primjeri uključuju klimatske scenarije, klimatske utjecaje, procjene osjetljivosti i rizika te alate za potporu odlučivanju (priručnici, smjernice, pomoć pri radu itd.). Ti bi se resursi trebali pripremati na prilagođene i prilagođene načine usmjerene na ciljnu skupinu, trebali bi biti lako razumljivi i privlačni, npr. upotrebom formata za vizualizaciju. Uključivanje lokalnih ili regionalnih članova ciljne skupine u zajedničko osmišljavanje takvih informacijskih proizvoda koristi njihovoj upotrebljivosti.
Posredovanje u području znanja: Internetski portali za prilagodbu, kao što su Climate-ADAPT, transnacionalne platforme i nacionalni portali za prilagodbu, omogućuju širok pristup znanju o prilagodbi na središnje, objedinjene, kvalitetne i pristupačne načine. Na podnacionalnoj ili regionalnoj razini mogli bi se uspostaviti slični središnji informacijski centri, posebno za aktere na regionalnoj i lokalnoj razini, koji bi pružali prilagođene informacije tim posebnim ciljnim skupinama i nudili dodatno osobno savjetovanje.
Savjetodavne usluge: Personalizirano posredovanje znanja licem u lice u interaktivnim okruženjima učinkovitije je od jednosmjernog pružanja informacija odozgo prema dolje. Neke zemlje općinama nude savjetodavne usluge za prilagodbu, tj. kvalificirano osoblje koje savjetuje lokalne aktivnosti prilagodbe tijekom posjeta na licu mjesta.
Programi osposobljavanja za regionalne i lokalne aktere: Za izgradnju kapaciteta ključno je organizirati tečajeve osposobljavanja i oblike uzajamnog učenja o prilagodbi usmjerene na lokalne (npr. općinski službenici za klimu) i regionalne aktere (npr. regionalni upravitelji) te, u skladu s načelom „osposobljavanja instruktora”, osoblje agencija za transfer (npr. Klimatski savez, regionalne agencije za energiju).
Rad s agencijama za transfer: Ako su dostupne, postojeće agencije za prijenos, posredničke organizacije i multiplikatori trebali bi biti uključeni u informiranje o prilagodbi u regijama i općinama, promicanje utvrđivanja programa, pružanje potpore postupku te pružanje informacija i savjeta. Takve organizacije i mreže, kao što su Klimatski savez ili agencije za regionalni razvoj, navikle su surađivati s lokalnim akterima na razini očiju i sve više uključuju prilagodbu u svoje savjetodavne aktivnosti.
Organiziranje formata dijaloga: Više administrativne razine imaju ulogu u organizaciji regionalnih događanja, konferencija, radionica za razmjenu, sastanaka za umrežavanje i formata uzajamnog učenja o prilagodbi. To su relativno jeftine mjere za izgradnju kapaciteta i komunikaciju koje još mogu imati velik potencijal poluge. Slično tome, trebalo bi organizirati oblike višerazinskog dijaloga kako bi se potaknula razmjena i učenje među akterima prilagodbe na različitim razinama.
Usklađivanje s postojećim strukturama i procesima: Postojeće i dobro funkcionirajuće strukture i procesi usmjereni na, primjerice, pitanja povezana s ublažavanjem, održivim razvojem, smanjenjem rizika od katastrofa ili uslugama ekosustava na lokalnoj/regionalnoj razini nude odgovarajuće ulazne točke za prilagodbu.

Javno financiranje i financiranje na višim razinama:

Financiranje prilagodbe na raziniEU-a: Financiranje prilagodbe u Europi dostupno je putem širokog raspona instrumenata financiranja EU-a, od kojih mnogi nude i financijsku potporu regijama i aktivnostima na lokalnoj razini. Sveobuhvatni pregledi mehanizama financiranja dostupni su na platformi Climate-ADAPT u odjeljku o financiranju sredstvima EU-a , odjeljku o regionalnoj politici EU-a, i alatu za potporu prilagodbi gradova. Nacionalne vlade trebale bi preuzeti ulogu u olakšavanju pristupa podnacionalnih aktera tim izvorima financiranja i osiguravanju nacionalnog sufinanciranja.
Namjenska sredstva za provedbu: Jasno je da je prednost ako nacionalni planovi prilagodbe uključuju izričitu dodjelu proračunskih sredstava ili ako su u protivnom dostupna dosljedna financijska sredstva za provedbu mjera prilagodbe na svim razinama. Međutim, u većini zemalja nacionalni koordinatori za prilagodbu nemaju znatna financijska sredstva za raspodjelu, već se provedba mora financirati „standardnim proračunskim mehanizmima”, uključujući redovne proračune sektorskih državnih politika.
Uspostava programa javnog financiranja za prilagodbu: Nacionalno javno financiranje prilagodbe očit je čimbenik uspjeha i snažan okidač za prihvaćanje politika prilagodbe na nižim razinama. Financijska potpora prije svega pomaže u prevladavanju ograničenja kapaciteta na razini regionalnih i lokalnih vlasti. Stoga bi trebalo uspostaviti instrumente financiranja za potporu prilagodbi na svim razinama, bilo stvaranjem novih poticaja ili integriranjem prilagodbe u druge postojeće programe, kao što su programi ublažavanja, održivog razvoja ili smanjenja rizika od katastrofa. Kako bi bila učinkovita u dopiranju do lokalnih vlasti, tijela za financiranje trebala bi uzeti u obzir neke dodatne preduvjete: jasnu i koherentnu strukturu područja financiranja; izbjegavanje paralelnih ili konkurentnih instrumenata financiranja; usklađivanje mehanizama financiranja na različitim razinama (EU, nacionalna država, podnacionalne vlasti); dugoročni kontinuitet i tematska stabilnost ponuda financiranja, čime se omogućuje podupiranje dugoročnih procesa prilagodbe i korjenitih promjena.
Pristup financiranju sniskim pragom: Posebno manjim općinama nedostaju stručno znanje i administrativni kapaciteti za pristup mnogim mogućnostima financiranja. Programi financiranja nacionalnih ili podnacionalnih vlasti trebali bi stoga sniziti svoj prag pristupa, smanjiti administrativno opterećenje te zainteresiranim korisnicima ponuditi usluge usmjeravanja i savjetovanja.
Usmjeravanje financiranja na najučinkovitije teme: U načelu je dostupan širok spektar predmeta financiranja za potporu prilagodbi na nižoj razini, uključujući, među ostalim: vanjsko stručno znanje, analiza ranjivosti i rizika, priprema koncepata prilagodbe, postupci prilagodbe ili planiranje provedbe. Međutim, dokazi upućuju na to da je najučinkovitije pružati financijsku potporu za koordinacijske kapacitete (troškovi osoblja lokalnih službenika za prilagodbu / regionalnih upravitelja za prilagodbu), organizaciju međuopćinskih ili međuregionalnih mreža i izgradnju kapaciteta (osposobljavanje) za lokalne/regionalne aktere. Trebalo bi razmotriti financiranje troškova ulaganja za provedbu konkretnih mjera prilagodbe na terenu, npr. u obliku pilot-projekata prilagodbe, jer provedba mjera s konkretnim, vidljivim učincima može biti motivirajuća polazna točka za trajan i sveobuhvatan proces prilagodbe.
Kombiniranje financiranja s „mekom prisilom”: Preporučujese da se dodjela javnih sredstava poveže s obvezujućim zahtjevima kojima se osigurava usklađenost s kvalitativnim kriterijima „dobre prilagodbe”, daje prednost anticipatornim pristupima prilagodbi i doprinosi višerazinskoj koordinaciji politika prilagodbe. Primjeri takvih zahtjeva uključuju: obvezna analiza utjecaja na klimu, osjetljivosti ili rizika; pisani plan prilagodbe; raspoređivanje posebnih koordinacijskih funkcija (službenik/upravitelj za prilagodbu itd.); razmatranje planova prilagodbe na višoj razini i obvezni kontakti s njihovim koordinatorima; sudjelovanje javnosti.
Regija modela ili pilot-programi prilagodbe: Programi kojima se financiraju strukturirane aktivnosti prilagodbe u odabranim regijama ili općinama pokazali su se posebno uspješnima u nekim zemljama. Promiču predvodnike u prilagodbi i stvaraju primjere dobre prakse i ogledne projekte kako bi nadahnuli druge općine i regije. Olakšavajuća su obilježja tih vrsta programa to što kombiniraju odredbe odozgo prema dolje s određivanjem prioriteta odozdo prema gore, potiču uzajamno učenje i regionalne mreže te omogućuju prostor za eksperimentiranje s inovativnim rješenjima bez straha od neuspjeha.