5.4 Višerazinska koordinacija i potporni okvir upravljanja

5.4 Višerazinska koordinacija i potporni okvir upravljanja

Klimatske promjene utječu na sve razine državne, administrativne i teritorijalne organizacije, od razine EU-a i nacionalne razine do podnacionalne, regionalne i lokalne razine/razine gradova. Stoga sve razine moraju planirati i poduzimati anticipativna djelovanja u području prilagodbe klimatskim promjenama u okviru svojih nadležnosti. Stoga je prilagodba tipičan zadatak višerazinskog upravljanja. Za dosljednu i učinkovitu provedbu prilagodbe na svim razinama upravljanja potrebni su odgovarajući mehanizmi i aranžmani za višerazinsku koordinaciju i suradnju. Nacionalna razina ima središnju ulogu u usklađivanju svojih politika prilagodbe s razinama EU-a i transnacionalnim razinama te u podupiranju postupaka prilagodbe na nižim razinama, što obuhvaća sve korake ciklusa prilagodbe. Vertikalno upravljanje za promicanje prilagodbe na nižim razinama podrazumijeva pružanje jasnog strateškog i pravnog okvira, mehanizama financiranja i mehanizama financiranja te okvira za olakšavanje, omogućivanje i osnaživanje, uključujući pružanje informacija i drugih nenovčanih oblika potpore.

Potpora aktivnostima prilagodbe na nižim razinama na višim razinama postaje sve važnija s obzirom na to da postupak nacionalne politike prilagodbe prelazi u fazu provedbe. To je zato što su učinci klimatskih promjena najizravnije pogođeni na lokalnoj razini, a velik dio konkretnih mjera prilagodbe potrebno je poduzeti prvenstveno na regionalnoj i lokalnoj razini. Istodobno, tijela na nižoj razini često su ozbiljno ograničena ograničenim resursima i kapacitetima (proračun, osoblje, stručno znanje, kontakti s relevantnim mrežama dionika itd.) te im je stoga potrebna „pomoć odozgo”. Climate-ADAPT nudi alat za potporu prilagodbi gradova kako bi se gradovi i druge lokalne vlasti usmjerili kroz postupak prilagodbe i kako bi im se pomoglo da ispune zahtjeve iz Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju. Regionalni alat za potporu prilagodbi (RAST) razvijen je kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima pomoglo da na vrlo praktičan način osmisle i revidiraju strategije i planove za prilagodbu klimatskim promjenama.

Više (nacionalne ili podnacionalne) razine mogu podupirati donošenje politika prilagodbe na nižim razinama različitim mehanizmima i naporima, uključujući pravne zahtjeve, doprinose politike, financiranje, stvaranje i prijenos znanja, izgradnju kapaciteta i druge nenovčane mjere potpore. Pritom je moguće iskoristiti čimbenike koji olakšavaju:

Okvir za potporu upravljanju i nenovčane mjere potpore:

• Pravni zahtjevi odozgo prema dolje: Pravne obveze tijela na nižim razinama da uspostave planove prilagodbe mogu biti važan pokretač, ali do sada su prisutne samo u manjini europskih zemalja. U nekim nacionalnim strategijama prilagodbe zahtijeva se da općine razviju svoje strategije na lokalnoj razini, a pravne obveze mogu proizlaziti i iz sektorskih politika, uključujući one na razini EU-a. Može biti i mogućnost izričitog uključivanja prilagodbe u zakonske zadaće općina. U svakom slučaju, zahtjevi odozgo prema dolje moraju ići ruku pod ruku s potporom za ispunjavanje te zadaće, uključujući osiguravanje financijskih sredstava.
• Doprinosi politike s viših razina: Iako su većina nacionalnih strategija prilagodbe i akcijskih planova neobvezujuće politike bez pravno obvezujućih učinaka, one pružaju bazu znanja, referentni okvir i model za niže razine. Oni ispunjavaju važne funkcije u pogledu podizanja svijesti, utvrđivanja programa, komunikacije, motivacije i izgradnje kapaciteta te daju legitimitet oblikovateljima politika koji žele uspostaviti planove prilagodbe na svojim razinama. Slično tome, u Strategiji EU-a za prilagodbu naglašena je potreba za mjerama prilagodbe na razini država članica.
• Stvaranje i pružanje znanja: Važna uloga tijela za prilagodbu na višoj razini jest stvaranje baze znanja za prilagodbu i pružanje iskoristivih resursa znanja i informacijskih proizvoda akterima prilagodbe na nižim razinama na provediv način. Primjeri uključuju klimatske scenarije, utjecaj na klimu, procjene osjetljivosti i rizika te alate za potporu odlučivanju (priručnici, smjernice, pomagala za rad itd.). Ti bi resursi trebali biti pripremljeni na prilagođene, prilagođene i ciljane načine usmjerene na skupine, lako razumljivi i privlačni, npr. upotrebom formata vizualizacije. Uključivanje članova lokalnih ili regionalnih ciljnih skupina u zajedničko osmišljavanje takvih informacijskih proizvoda koristi njihovoj upotrebljivosti.
• Posredovanje u znanju: Internetski portali za prilagodbu, kao što su Climate-ADAPT, transnacionalne platforme i nacionalni portali za prilagodbu, omogućuju širok pristup znanju o prilagodbi na središnje, objedinjene, kvalitetne i korisnicima prilagođene načine. Posebno za aktere na regionalnoj i lokalnoj razini, slični središnji informacijski centri mogli bi se uspostaviti na podnacionalnoj ili regionalnoj razini vlasti, pružajući prilagođene informacije tim posebnim ciljnim skupinama i nudeći dodatno osobno savjetovanje.
• Savjetodavne usluge: Personalizirano posredovanje znanja licem u lice u interaktivnim okruženjima učinkovitije je od pružanja jednosmjernih informacija odozgo prema dolje. Neke zemlje nude savjetodavne usluge za prilagodbu za općine, tj. kvalificirano osoblje koje savjetuje lokalne aktivnosti prilagodbe tijekom posjeta na licu mjesta.
• Programi osposobljavanja za regionalne i lokalne aktere: Organiziranje tečajeva osposobljavanja i formata uzajamnog učenja o prilagodbi usmjerenih na lokalne (npr. općinske službenike za klimu) i regionalne aktere (npr. regionalne rukovoditelje) te, u skladu s načelom „osposobljavanja instruktora”, osoblje agencija za prijenos (npr. Savez za klimu, regionalne agencije za energiju) ključni su za izgradnju kapaciteta.
• Suradnja s agencijama za transfer: Ako su dostupne, postojeće agencije za prijenos, posredničke organizacije i multiplikatori trebali bi biti uključeni u komunikaciju o prilagodbi u regijama i općinama, promicanje utvrđivanja programa, pružanje potpore procesima te pružanje informacija i savjeta. Takve organizacije i mreže, kao što su Klimatski savez ili regionalne razvojne agencije, koriste se za suradnju s lokalnim akterima na razini očiju i sve više uključuju prilagodbu u svoje savjetodavne aktivnosti.
• Organiziranje formata dijaloga: Više administrativne razine imaju ulogu u organizaciji regionalnih događanja, konferencija, radionica za razmjenu, sastanaka za umrežavanje i formata uzajamnog učenja o prilagodbi. Riječ je o relativno jeftinim mjerama za izgradnju kapaciteta i komunikaciju koje još uvijek mogu imati velik potencijal poluge. Slično tome, trebalo bi organizirati formate višerazinskog dijaloga kako bi se potaknula razmjena i učenje među akterima prilagodbe na različitim razinama i pismenost o prilagodbi.
• Usklađivanje s postojećim strukturama i postupcima: Postojeće i dobro funkcionirajuće strukture i procesi usmjereni na, primjerice, pitanja povezana s ublažavanjem, održivim razvojem, smanjenjem rizika od katastrofa ili uslugama ekosustava na lokalnoj/regionalnoj razini nude odgovarajuće ulazne točke za prilagodbu.

Javno financiranje i financiranje na višim razinama:

• Financiranje prilagodbe na razini EU-a: Financiranje i financiranje prilagodbe u Europi dostupno je u okviru širokog raspona financijskih instrumenata EU-a, od kojih mnogi nude i financijsku potporu regijama i aktivnostima na lokalnoj razini. Sveobuhvatni pregledi mehanizama financiranja dostupni su na platformi Climate-ADAPT u odjeljku o financiranju EU-a, odjeljku o regionalnoj politici EU-a, vodiču za financiranje prilagodbe gradova i alatu za potporu prilagodbi gradova i regionalnom alatu za potporu prilagodbi (RAST). Nacionalne vlade trebale bi preuzeti ulogu u olakšavanju pristupa podnacionalnih aktera tim izvorima financiranja i osiguravanju nacionalnog sufinanciranja.
• Namjenska financijska sredstva za provedbu: Jasno je da je prednost ako nacionalni planovi prilagodbe uključuju izričitu dodjelu proračunskih sredstava ili ako su u suprotnom dostupna dosljedna financijska sredstva za provedbu mjera prilagodbe na svim razinama. Međutim, u većini zemalja nacionalni koordinatori za prilagodbu nemaju znatna financijska sredstva za raspodjelu, već se provedba mora financirati „standardnim proračunskim mehanizmima”, uključujući redovite proračune sektorskih državnih politika.
• Uspostava programa javnog financiranja za prilagodbu: Nacionalno javno financiranje prilagodbe očit je čimbenik uspjeha i snažan pokretač za prihvaćanje politika prilagodbe na nižim razinama. Financijska potpora prije svega pomaže u prevladavanju ograničenja kapaciteta na razini regionalnih i lokalnih vlasti. Stoga bi trebalo uspostaviti instrumente financiranja za potporu prilagodbi na svim razinama, bilo stvaranjem novih poticaja ili integriranjem prilagodbe u druge postojeće programe, kao što su programi ublažavanja, održivog razvoja ili smanjenja rizika od katastrofa. Kako bi bila učinkovita u dopiranju do lokalnih vlasti, tijela za financiranje trebala bi uzeti u obzir neke dodatne preduvjete: jasnu i koherentnu strukturu područja financiranja; izbjegavanje paralelnih ili konkurentnih instrumenata financiranja; usklađivanje mehanizama financiranja na različitim razinama (EU, nacionalna država, podnacionalne vlasti); dugoročni kontinuitet i tematska stabilnost ponuda financiranja, čime se podupiru dugoročni procesi prilagodbe i korjenite promjene.
• Pristup financiranju s niskim pragom: Posebno manjim općinama nedostaju stručno znanje i administrativni kapaciteti za pristup mnogim mogućnostima financiranja. Programi financiranja koje provode nacionalne ili podnacionalne vlasti trebali bi stoga smanjiti svoj prag pristupa, smanjiti administrativno opterećenje te zainteresiranim korisnicima ponuditi usluge usmjeravanja i savjetovanja.
• Usmjeravanje financiranja na najučinkovitije teme: U načelu je dostupan širok spektar subjekata financiranja za potporu prilagodbi na nižoj razini, uključujući, među ostalim: vanjsko stručno znanje, analiza ranjivosti i rizika, priprema koncepata prilagodbe, postupci prilagodbe ili planiranje provedbe. Međutim, dokazi upućuju na to da je najučinkovitije pružiti financijsku potporu koordinacijskim kapacitetima (troškovi osoblja lokalnih službenika za prilagodbu / regionalnih upravitelja za prilagodbu), organizaciji međuopćinskih ili međuregionalnih mreža i izgradnji kapaciteta (osposobljavanje) za lokalne/regionalne aktere. Vrijedi razmotriti financiranje troškova ulaganja za provedbu konkretnih mjera prilagodbe na terenu, npr. u obliku pilot-projekata prilagodbe. To je zato što realizacija mjera s konkretnim, vidljivim učincima može biti motivirajuća polazna točka za trajan i sveobuhvatan proces prilagodbe.
• Kombiniranje financiranja s „mekom prisilom”: Preporučuje se da se dodjela javnih sredstava poveže s obvezujućim zahtjevima kojima se osigurava usklađenost s kriterijima kvalitete „dobre prilagodbe”, daje prednost anticipatornim pristupima prilagodbi i doprinosi višerazinskoj koordinaciji politika prilagodbe. Primjeri takvih zahtjeva uključuju obvezni učinak na klimu, osjetljivost ili analizu rizika; pisani plan prilagodbe; obrok posebnih koordinacijskih funkcija (službenik za prilagodbu/upravitelj itd.); razmatranje planova prilagodbe na višoj razini i obvezni kontakti s njihovim koordinatorima; sudjelovanje javnosti, uključujući ranjive skupine.
• Ogledna regija ili pilot-programi prilagodbe: Programi, kojima se financiraju strukturirane aktivnosti prilagodbe u odabranim regijama ili općinama, pokazali su se posebno uspješnima u nekim zemljama. Promiču predvodnike u prilagodbi, stvaraju primjere dobre prakse i ogledne projekte koji nadahnjuju druge općine i regije. Olakšavaju značajke tih vrsta programa jer kombiniraju odredbe odozgo prema dolje s određivanjem prioriteta odozdo prema gore, potiču uzajamno učenje i regionalne mreže te omogućuju prostor za eksperimentiranje s inovativnim rješenjima bez straha od neuspjeha. Treba napomenuti da takvi pilot-projekti ne bi trebali obuhvaćati samo bogate velike zajednice, već i manje zajednice s manje resursa.

Dodatna sredstva

• Coutry profili
• Mapiranje upravljanja prilagodbom klimatskim promjenama u alpskom prostoru