Energija

Ključne poruke

• Klimatske promjene utječu na energetski sektor u smislu proizvodnje energije (i neobnovljive i obnovljive) i uvjeta opskrbe. Rizici uključuju smanjene stope učinkovitosti svih vrsta elektrana, kao i štete na energetskoj infrastrukturi uzrokovane ekstremnim događajima. Otpornost energetskog sektora na klimatske promjene ključna je za djelovanje EU-a u području klime, prvenstveno zbog njegove uloge u ublažavanju klimatskih promjena kao jednog od glavnih izvora antropogenih emisija stakleničkih plinova.
• Europskim zakonom o klimi i paketom „Spremni za 55 %” potaknut će se znatna dekarbonizacija energetskog sektora EU-a. Iako u novoj strategiji EU-a za prilagodbu još nisu predložene posebne mjere, te će klimatske politike vjerojatno imati važne posljedice na mogućnosti prilagodbe tog sektora. Na temelju informacija i smjernica iz Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i dokumenata kohezijske politike Europa namjerava posebno ulagati u infrastrukturu otpornu na klimatske promjene, posebno u uspostavu infrastrukture za obnovljivu energiju.
• Iako je Zajednički istraživački centar dostavio studije modeliranja za procjenu učinka klimatskih promjena na energetski sektor i mogućnosti prilagodbe za europski energetski sustav te otpornost europskog energetskog sustava na klimatske promjene sada i u budućnosti, koje je analizirala Europska agencija za okoliš, u nekoliko istraživačkih i inovacijskih projekata koje financira EU predlažu se rješenja za uključivanje prilagodbe u taj ključni sektor politike EU-a.

Učinci, ranjivosti i rizici

Frederic Laugier, EDF

Klimatske promjene utječu na energetski sustav na više načina, od promjena u sezonskim i godišnjim zahtjevima za grijanjem i hlađenjem do rizika i prilika za proizvodnju i distribuciju energije. Rizici uključuju smanjenje stope učinkovitosti elektrana, ograničenja rashladne vode i vode za hidroelektrane. Osim toga, klimatske promjene mogu naštetiti energetskoj infrastrukturi zbog ekstremnih događaja, uključujući obalne i kopnene poplave, oluje i šumske požare.

U europskoj procjeni klimatskih rizika rizik od poremećaja u opskrbi energijom uzrokovanih toplinom i sušom koji utječu na ponudu i potražnju električne energije utvrđen je kao najhitniji problem, pri čemu je južna Europa žarišna regija. U procjeni je zaključeno i da se rizici za opskrbu energijom mogu smanjiti za sve društvene sektore i aktivnosti, čime se ugrožavaju sigurnost, gospodarska dobrobit i zdravlje ljudi.

Energetski sektor nije samo sklon važnim ranjivostima povezanima s klimom: ključan je za djelovanje EU-a u području klime, prvenstveno zbog njegove uloge u ublažavanju klimatskih promjena kao jednog od glavnih izvora antropogenih emisija stakleničkih plinova. S obzirom na tu dvostruku ulogu, čini se da je uključivanje prilagodbe u taj sektor od ključne važnosti i to se na odgovarajući način uzima u obzir u Strategiji EU-a za prilagodbu iz 2021.

Okvir politike

Strateški smjerovi Europske komisije za energetski sektor utvrđeni su u Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te u energetskoj uniji. U lipnju 2021. Vijeće Europske unije donijelo je novi europski propis o klimi. Njime se u zakonodavstvo uvodi cilj klimatski neutralne Europske unije do 2050., čime je konačni cilj prvi put postao pravno obvezujući zahtjev. Paket „Spremni za 55 %” EU-a uključuje prijedloge politika kojima se utvrđuje put prema ambiciji EU-a da ispuni svoj doprinos u okviru Pariškog sporazuma. To je prijedlog Komisije o zakonodavnim instrumentima za postizanje ciljeva dogovorenih u Europskom zakonu o klimi. U njemu se predlažu i rješenja za energetski sektor koja treba provesti na način otporan na klimatske promjene.

Europska komisija predstavila je 18. svibnja 2022. plan RepowerEU kako bi se ovisnost Europe o ruskim fosilnim gorivima svela na najmanju moguću mjeru, što pomaže i da EU ostane na dobrom putu prema ugljičnoj neutralnosti. Plan se temelji na tri stupa: očuvanje energije; diversifikacija opskrbe energijom; te brza zamjena fosilnih goriva u svim sektorima ubrzavanjem prelaska na čistu energiju. Planom se predviđaju znatna ulaganja u sigurnost opskrbe plinom i elektroenergetskih mreža te u uspostavu okosnice za vodik na razini EU-a. Plan utječe na prilagodbu u energetskom sektoru EU-a jer bi se provedbom triju stupova mogli smanjiti rizici koje predstavljaju učinci klimatskih promjena u pogledu energetske infrastrukture izvan EU-a i ukupne izloženosti energetskom sektoru EU-a klimatskim rizicima.

Europski zeleni plan iz 2020. dovest će do znatne dekarbonizacije energetskog sektora EU-a. Iako će to vjerojatno imati važne posljedice na mogućnosti prilagodbe sektora, nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama nema poseban odjeljak o energetskom sektoru, ali uključuje nekoliko relevantnih preporuka. Naglasak na sušama, na primjer, uključuje mjere prilagodbe upravljanja vodama za rad hidroelektrana i termoelektrana. U strategiji prilagodbe preporučuje se da se strategija prilagodbe uključi u postupke praćenja koji se zahtijevaju u okviru upravljanja energetskom unijom i djelovanjem u području klime; te naglašava ulogu učinkovitosti potrošnje vode u propisima o označivanju energetske učinkovitosti i proizvodnji energije.

Energetski sektor neizravno je relevantan za druge mjere u Strategiji. To se mora uzeti u obzir pri integraciji s drugim inicijativama europskog zelenog plana, posebno valom obnove, koji se u velikoj mjeri bavi upotrebom energije u izgrađenom okolišu, akcijskim planovima za kružno gospodarstvo i nultu stopu onečišćenja te strategijom za pametnu i održivu mobilnost, zbog uloge energije u proizvodnji i prometu. Slično tome, potreba za novim ulaganjima otpornima na klimatske promjene navedena u Strategiji primjenjuje se na sve energetske infrastrukture.

Naposljetku, prekogranični učinci klimatskih promjena navedeni u Strategiji važni su za funkcioniranje međunarodnih energetskih tržišta i opskrbu EU-a energijom. Poremećaji u lučkoj infrastrukturi važni su za prijevoz energetskih goriva, sukobi uzrokovani klimatskim promjenama važni su za energetsku sigurnost, a promjene u polarnim regijama uzrokovane klimatskim promjenama važne su u pogledu novih opskrbnih pravaca i odmrzavanja permafrosta koje može ugroziti lokacije vađenja fosilnih goriva i cjevovode na Arktiku.

Mogu se očekivati posljedice za prilagodbu koje proizlaze iz najavljenog preispitivanja regulatornog okvira za energetsku infrastrukturu, uključujući Uredbu TEN-E, kako bi se osigurala dosljednost s ciljem klimatske neutralnosti.

Kad je riječ o regulatornom okviru za osjetljivost kritične energetske infrastrukture na velike prijetnje, Direktivom o europskoj kritičnoj infrastrukturi (ECI) iz 2008. od država članica EU-a zahtijevalo se da zaštite infrastrukturu „ključnih društvenih funkcija” od svih opasnosti i prijetnji, ali nisu posebno navele one uzrokovane klimatskim promjenama. Kako bi se uzela u obzir sve veća povezivost, međuovisnost i prekogranično funkcioniranje kritične infrastrukture, Direktiva o otpornosti kritičnih subjekata (Direktiva CER) zamijenila je početkom 2023. Direktivu o europskoj građanskoj inicijativi. Glavni je razlog za tu novu Direktivu taj da se u složenom i međusobno povezanom svijetu zaštita samo imovine smatrala nedovoljnom za sprečavanje poremećaja i kaskadnih učinaka. Direktivom o otpornosti kritičnih subjekata štite se ključne društvene funkcije EU-a jačanjem otpornosti kritičnih subjekata koji pružaju ključne usluge. Klimatske promjene izričito se spominju kao čimbenik kojim se povećava učestalost i razmjer ekstremnih vremenskih uvjeta, a time i fizički rizik za kritičnu infrastrukturu, a države članice dužne su poduzeti odgovarajuće mjere potrebne za „sprečavanje incidenata, uzimajući u obzir mjere za smanjenje rizika od katastrofa i prilagodbu klimatskim promjenama”. Energetska infrastruktura za električnu energiju, centralizirano grijanje i hlađenje, naftu, prirodni plin i vodik izričito je navedena među ciljevima preventivnih mjera koje treba uspostaviti na temelju ove Direktive.

Poboljšanje baze znanja

Europska procjena klimatskih rizika za 2024. pruža sveobuhvatnu procjenu glavnih klimatskih rizika s kojima se Europa suočava danas i u budućnosti. U njemu je utvrđeno 36 velikih klimatskih rizika koji ugrožavaju našu energetsku sigurnost i sigurnost opskrbe hranom, ekosustave, infrastrukturu, vodne resurse, financijske sustave i zdravlje ljudi, uzimajući u obzir i rizik za energetski sektor.

Šesto izvješće Radne skupine II. IPCC-a o procjeni klimatskih promjena za 2022.: Učinci, prilagodba i ranjivost obuhvaćaju ranjivosti i mogućnosti prilagodbe za energetski sektor u okviru različitih poglavlja. Nadalje, energetski sustavi jedan su od četiri ključna prijelaza sustava oko kojih je u izvješću organizirano utvrđivanje prilagodljivih odgovora na ključne reprezentativne rizike. Kako bi se uklonili rizici za ključne energetske infrastrukture i mreže, u izvješću se preporučuje prelazak energetskih sustava na održivije konfiguracije kako bi postali otporniji i kako bi se povećala pouzdanost opskrbe energijom i učinkovitost upotrebe vode u tom sektoru. Diversifikacija izvora energije povećanjem udjela obnovljivih izvora energije i poboljšanjem upravljanja potražnjom također se smatra korisnom. Hidroenergija i toplinska proizvodnja mogu omogućiti postupnu prilagodbu na umjerena (do 2 °C) povećanja temperature; srednjoročno i dugoročno bit će potrebne daljnje sustavne mjere (s dodatnim koristima ublažavanja).

Međunarodna agencija za energiju (IEA) dostavila je relevantne informacije o učincima klimatskih promjena na energetski sektor na globalnoj razini. Dodatni rizici klimatskih promjena za energetske sustave za porast globalne temperature od 1,5 °C i 2 °C procijenjeni su u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C. Usluga klimatskih promjena programa Copernicus pokreće i operativnu uslugu za energetski sektor koja će se upotrebljavati u njihovim odlukama o upravljanju.

Zajednički istraživački centar (JRC) proveo je studije modeliranja kako bi procijenio utjecaj klimatskih promjena na energetski sektor. JRC je objavio i 2023.”; izvješće „Učinciklimatskih promjena na ključnu energetsku infrastrukturu povezanu s obranom”,u kojem se razmatra utjecaj koji na europski obrambeni sustav imaju ranjivosti koje klimatske promjene predstavljaju na energetsku sigurnost općenito, a posebno na održivost kritične i obrambene infrastrukture, što je vrlo važno pitanje s obzirom na to da se klimatske promjene smatraju „multiplikatorom prijetnji” iz perspektive međunarodne sigurnosti.

EEA je 2019. objavila izvješće Adaptation challenges and opportunities for the European energy system (Izazovi i mogućnosti prilagodbe za europski energetski sustav), u kojem se analiziraju potrebe za prilagodbom klimatskim promjenama i otpornošću na klimatske promjene u europskom energetskom sustavu sada i u budućnosti.

Cilj je operativne usluge Copernicus za usluge povezane s klimatskim promjenama (C3S) pružiti ključne informacije za pokazatelje povezane s klimom relevantne za europski energetski sektor.

U okviru Sedmog okvirnog programa EU-a za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) financirano je nekoliko istraživačkih projekata koji obuhvaćaju otpornost energetskog sektora. Među njima su projekt ToPDAd (Razvoj politike za regionalnu prilagodbu uz potporu alata), u okviru kojeg se, među ostalim, pružaju informacije o procjenama učinka i osjetljivosti te strategijama prilagodbe za energetski sektor, i EUPORIAS, koji pruža znanje o budućoj varijabilnosti klime kako bi se postigla troškovno učinkovita rješenja za budući rad energetske mreže.

Prilagodba klimatskim promjenama također je bila jedan od fokusa programa EU-a za financiranje istraživanja i inovacija Obzor 2020., npr. otpornost kritične infrastrukture kao što su pametne mreže, dok Europski program za zaštitu kritične infrastrukture uključuje i prirodne opasnosti, klimatske promjene još nisu dio tog programa. Razvijene su metodologije kako bi se razmotrilo kako se politike o postojećoj infrastrukturi u Europi mogu koristiti na način kojim se podupire otpornost infrastrukture. Programom Obzor 2020. financirali su se projekti povezani s prilagodbom u energetskom sektoru kao što su RESIN i projekt EU-CIRCLE. Projekt RESIN pomaže gradovima da osmisle snažne strategije prilagodbe na svojoj najkritičnijoj infrastrukturi. U okviru projekta EU-Circle razvija se okvir na razini Unije za potporu ključnim infrastrukturama za pripremu na prirodne opasnosti, uključujući klimatske promjene. Nastavak programa Obzor 2020. jest program za istraživanja i inovacije Obzor Europa za razdoblje 2021. 2027., s ukupnim proračunom od 95,5 milijardi EUR.

Druge relevantne aktivnosti koje financira EU jesu Zajednice znanja i inovacija Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) Innoenergy i ZZI za klimu.

Potpora ulaganjima i financiranju

Financijska sredstva EU-a za prilagodbu podupiru se višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. 2027., kojim se osigurava da su mjere za prilagodbu klimatskim promjenama uključene u sve glavne programe potrošnje EU-a. Primjeri su program LIFE; Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za regionalni razvoj.

Europskom kohezijskom politikom, kojom se državama članicama osiguravaju sredstva za razvoj novih infrastrukturnih projekata, kao što su primjerice elektroenergetske mreže, potiče se procjena otpornosti tih projekata na klimatske promjene. Na temelju informacija i smjernica iz strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i dokumenata kohezijske politike Europa namjerava posebno ulagati u „zeleniji prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija ugljika” (kohezijska politika br. 2) i to je važno za infrastrukturu za obnovljivu energiju.

Sveobuhvatan pregled dostupan je na stranici o financiranju mjera prilagodbe sredstvima EU-a.