Energija

Energija

Ključne poruke

• Klimatske promjene utječu na energetski sektor u smislu proizvodnje energije (neobnovljive i obnovljive) i uvjeta opskrbe. Rizici uključuju smanjene stope učinkovitosti svih vrsta elektrana, kao i štete na energetskoj infrastrukturi uzrokovane ekstremnim događajima. Povećanje otpornosti energetskog sektora na klimatske promjene ključno je za djelovanje EU-a u području klime, prvenstveno zbog njegove uloge u ublažavanju kao jednog od glavnih izvora antropogenih emisija stakleničkih plinova.
• Europski zakon o klimi i paket „Spremni za 55 %” potaknut će znatnu dekarbonizaciju energetskog sektora EU-a. Iako u novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama još nisu predložene posebne mjere, te će klimatske politike vjerojatno imati važne posljedice na mogućnosti prilagodbe u tom sektoru. Na temelju informacija i smjernica iz Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i dokumenata kohezijske politike Europa posebno namjerava ulagati u infrastrukturu otpornu na klimatske promjene, posebno u uspostavu infrastrukture za obnovljivu energiju.
• Iako je Zajednički istraživački centar izradio studije modeliranja za procjenu učinka klimatskih promjena na energetski sektor, mogućnosti prilagodbe za europski energetski sustav i otpornost europskog energetskog sustava na klimatske promjene sada i u budućnosti, a EEA ih je analizirala, u nekoliko istraživačkih i inovacijskih projekata koje financira EU predlažu se rješenja za uključivanje prilagodbe u taj ključni sektor politike EU-a.

Učinci i slabe točke

Klimatske promjene utječu na energetski sektor na više načina, od promjena u sezonskim i godišnjim potrebama za grijanjem i hlađenjem do rizika i prilika za proizvodnju energije i uvjete opskrbe energijom. Rizici uključuju promjene u stopama učinkovitosti elektrana, probleme s vodom za hlađenje i štetu na energetskoj infrastrukturi uzrokovanu ekstremnim događajima. Nadalje, energetska infrastruktura može biti izloženija šteti zbog promjena klimatskih uvjeta.

Energetski sektor nije samo podložan važnim ranjivostima povezanima s klimom: ključan je za djelovanje EU-a u području klime, prvenstveno zbog njegove uloge u ublažavanju kao jednog od glavnih izvora antropogenih emisija stakleničkih plinova. S obzirom na tu dvostruku ulogu, prilagodba uključivanja u taj sektor čini se iznimno važnom i to se na odgovarajući način uzima u obzir u novoj strategiji EU-a za prilagodbu.

Politički okvir

Strateške smjernice Europske komisije za energetski sektor utvrđene su u Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te u energetskoj uniji. U lipnju 2021. Vijeće Europske unije donijelo je novi europski propis o klimi. Njome se u zakonodavstvo uvodi cilj klimatski neutralne Europske unije do 2050., čime konačni cilj prvi put postaje pravno obvezujući zahtjev. Paket EU-a „Spremni za 55 %” uključuje prijedloge politika kojima se utvrđuje put prema ostvarenju cilja EU-a da ispuni svoj doprinos u okviru Pariškog sporazuma. Riječ je o prijedlogu Komisije o zakonodavnim alatima za postizanje ciljeva dogovorenih u Europskom zakonu o klimi. U njemu se predlažu i rješenja za energetski sektor koja treba provesti na način otporan na klimatske promjene.

Europska komisija predstavila je 18. svibnja 2022. plan RepowerEU za smanjenje ovisnosti Europe o ruskim fosilnim gorivima, koji pomaže i u održavanju EU-a na putu prema ugljičnoj neutralnosti. Plan se temelji na tri stupa: očuvanje energije; diversifikacija opskrbe energijom; i brza zamjena fosilnih goriva u svim sektorima ubrzavanjem prelaska na čistu energiju. Planom se predviđaju znatna ulaganja u sigurnost opskrbe plinom i elektroenergetske mreže te u uspostavu okosnice za vodik na razini EU-a. Plan utječe na prilagodbu u energetskom sektoru EU-a jer bi se provedbom triju stupova mogli smanjiti rizici koje predstavljaju klimatski učinci u pogledu energetske infrastrukture izvan EU-a i u pogledu ukupne izloženosti energetskog sektora EU-a klimatskim rizicima.

Europski zeleni plan iz 2020. dovest će do znatne dekarbonizacije energetskog sektora EU-a. Iako će to vjerojatno imati važne posljedice na mogućnosti prilagodbe tog sektora, nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama nema poseban odjeljak o energetskom sektoru, ali uključuje nekoliko relevantnih preporuka. Naglasak na sušama, primjerice, uključuje mjere prilagodbe upravljanja vodama za rad hidroelektrana i termoelektrana. U Strategiji prilagodbe preporučuje se uključivanje strategije prilagodbe u postupke praćenja koji se zahtijevaju u okviru upravljanja energetskom unijom i djelovanjem u području klime; te naglašava ulogu učinkovitosti potrošnje vode u propisima o označivanju energetske učinkovitosti i proizvodnji energije.

Energetski sektor neizravno je relevantan za druge mjere u Strategiji. To se mora uzeti u obzir pri integraciji s drugim inicijativama europskog zelenog plana, posebno valom obnove, koji se u velikoj mjeri bavi potrošnjom energije u izgrađenom okolišu, akcijskim planovima za kružno gospodarstvo i nultu stopu onečišćenja te strategijom za pametnu i održivu mobilnost, zbog uloge energije u proizvodnji i prometu. Slično tome, potreba za novim ulaganjima otpornima na klimatske promjene navedena u Strategiji primjenjuje se na sve energetske infrastrukture.

Naposljetku, prekogranični učinci klimatskih promjena navedeni u Strategiji važni su za funkcioniranje međunarodnih energetskih tržišta i opskrbu EU-a energijom. Poremećaji u lučkoj infrastrukturi važni su za prijevoz energetskih goriva, sukobi uzrokovani klimatskim promjenama važni su za energetsku sigurnost, a promjene u polarnim regijama uzrokovane klimatskim promjenama važne su u smislu novih pravaca opskrbe i otapanja vječnog leda koje može ugroziti mjesta vađenja fosilnih goriva i cjevovode u Arktiku.

Mogu se očekivati posljedice za prilagodbu koje proizlaze iz najavljene revizije regulatornog okvira za energetsku infrastrukturu, uključujući Uredbu TEN-E, kako bi se osigurala usklađenost s ciljem klimatske neutralnosti.

Kad je riječ o regulatornom okviru za osjetljivost ključnih energetskih infrastruktura na velike prijetnje, Direktivom o europskoj kritičnoj infrastrukturi iz 2008. od država članica EU-a zahtijevalo se da infrastrukturu „vitalnih društvenih funkcija” zaštite od svih opasnosti i prijetnji, ali nisu posebno spominjale one uzrokovane klimatskim promjenama. Kako bi se uzela u obzir sve veća povezanost, međuovisnost i prekogranični rad kritične infrastrukture, Direktiva o otpornosti kritičnih subjekata (Direktiva CER) zamijenila je početkom 2023. Direktivu o europskoj građanskoj inicijativi. Glavni je razlog za tu novu direktivu to što se u složenom i međusobno povezanom svijetu zaštita samo imovine smatrala nedostatnom za sprečavanje poremećaja i kaskadnih učinaka. Direktivom CER štite se ključne društvene funkcije EU-a jačanjem otpornosti kritičnih subjekata koji pružaju ključne usluge. Klimatske promjene izričito se navode kao čimbenik kojim se povećavaju učestalost i razmjeri ekstremnih vremenskih uvjeta, a time i fizički rizik za kritičnu infrastrukturu, a od država članica zahtijeva se da poduzmu odgovarajuće mjere potrebne za „sprečavanje nastanka incidenata, propisno uzimajući u obzir mjere za smanjenje rizika od katastrofa i prilagodbu klimatskim promjenama”. Energetske infrastrukture za električnu energiju, centralizirano grijanje i hlađenje, naftu, prirodni plin i vodik izričito su navedene među ciljevima preventivnih mjera koje treba uspostaviti na temelju ove Direktive.

Unaprjeđenje baze znanja

U šestom izvješću radne skupine II. Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) Climate Change 2022: Učinci, prilagodba i ranjivost obuhvaćaju ranjivosti i mogućnosti prilagodbe za energetski sektor u različitim poglavljima. Nadalje, energetski sustavi jedan su od četiri ključna prijelaza sustava oko kojih je u izvješću organizirano utvrđivanje prilagodljivih odgovora na ključne rizike predstavnika. Kako bi se uklonili rizici za ključne energetske infrastrukture i mreže, u izvješću se preporučuje prelazak energetskih sustava na održivije konfiguracije, povećanje njihove otpornosti te povećanje pouzdanosti opskrbe energijom i učinkovitosti upotrebe vode u tom sektoru. Diversifikacija izvora energije povećanjem udjela obnovljivih izvora energije i poboljšanjem upravljanja potražnjom također se smatra korisnom. Hidroenergija i proizvodnja toplinske energije mogu omogućiti postupnu prilagodbu umjerenim povećanjima temperature (do 2 °C); u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju bit će potrebne daljnje sustavne mjere (s dodatnim koristima za ublažavanje).

Relevantne informacije o učincima klimatskih promjena na energetski sektor na globalnoj razini dostavila je Međunarodna agencija za energiju (IEA). Postupni rizici klimatskih promjena za energetske sustave za globalno povećanje temperature od 1,5 °C i 2 °C procijenjeni su u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C. U okviru usluge praćenja klimatskih promjena programa Copernicus pokreće se i operativna usluga koju energetski sektor može upotrebljavati pri donošenju odluka o upravljanju.

Zajednički istraživački centar (JRC) proveo je studije modeliranja kako bi procijenio učinak klimatskih promjena na energetski sektor. Zajednički istraživački centar objavio je i 2023.”; izvješće „Učinciklimatskih promjena na ključnu energetsku infrastrukturu povezanu s obranom”,u kojem se razmatra implikacija ranjivosti koje klimatske promjene predstavljaju za europski obrambeni sustav na energetsku sigurnost općenito, a posebno na održivost kritične i obrambene infrastrukture, što je vrlo relevantno pitanje s obzirom na to da se klimatske promjene smatraju „multiplikatorom prijetnji” iz perspektive međunarodne sigurnosti.

Europska agencija za okoliš objavila je 2019. izvješće Adaptation challenges and opportunities for the European energy system (Izazovi i mogućnosti prilagodbe za europski energetski sustav), u kojem se analiziraju potrebe za prilagodbom klimatskim promjenama i otpornost na klimatske promjene u europskom energetskom sustavu sada i u budućnosti.

Cilj je operativne energetske usluge programa Copernicus za usluge povezane s klimatskim promjenama (C3S) pružiti ključne informacije za pokazatelje povezane s klimom koji su relevantni za europski energetski sektor.

U okviru Sedmog okvirnog programa EU-a za istraživanje i tehnološki razvoj (FP7) financirano je nekoliko istraživačkih projekata koji obuhvaćaju otpornost energetskog sektora. Među njima su projekt ToPDAd (Tool-supported Policy Development for Regional Adaptation – Razvoj politika uz potporu alata za regionalnu prilagodbu), u okviru kojeg se, među ostalim, pružaju informacije o procjenama učinka i osjetljivosti te strategijama prilagodbe za energetski sektor, i EUPORIAS, u okviru kojeg se pruža znanje o budućoj promjenjivosti klime kako bi se postigla troškovno učinkovita rješenja za budući rad energetske mreže.

Prilagodba klimatskim promjenama bila je jedan od fokusa programa EU-a za financiranje istraživanja i inovacija Obzor 2020., npr. otpornost kritične infrastrukture kao što su pametne mreže, dok Europski program za zaštitu kritične infrastrukture uključuje i prirodne opasnosti, a klimatske promjene još nisu dio tog programa. Razvijene su metodologije za razmatranje načina upotrebe politika o postojećoj infrastrukturi u Europi na način kojim se podupire otpornost infrastrukture. Programom Obzor 2020. financirali su se projekti povezani s prilagodbom u energetskom sektoru, kao što su RESIN i projekt EU-CIRCLE. Projekt RESIN pomaže gradovima da osmisle snažne strategije prilagodbe na svojoj najkritičnijoj infrastrukturi. U okviru projekta EU-Circle razvija se okvir na razini Unije za potporu ključnoj infrastrukturi koja je spremna na prirodne opasnosti, uključujući klimatske promjene. Nastavak programa Obzor 2020. jest program za istraživanja i inovacije Obzor Europa za razdoblje 2021. 2027., s ukupnim proračunom od 95,5 milijardi EUR.

Druge relevantne aktivnosti koje financira EU su Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT), zajednice znanja i inovacija Innoenergy i ZZI za klimu.

Potpora ulaganjima i financiranju

Financijska sredstva EU-a za prilagodbu podupiru se višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2021. 2027., kojim se osigurava da su mjere za prilagodbu klimatskim promjenama integrirane u sve glavne programe potrošnje EU-a. Primjeri su program LIFE; Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za regionalni razvoj.

Europska kohezijska politika, kojom se državama članicama osiguravaju sredstva za razvoj novih infrastrukturnih projekata, kao što su na primjer elektroenergetske mreže, potiče procjenu otpornosti tih projekata na klimatske promjene. Na temelju informacija i smjernica iz Strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama i dokumenata kohezijske politike Europa posebno namjerava ulagati u „zeleniji prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija ugljika s niskom razinom emisija ugljika” (2. rioritet kohezijske politike),što je važno za infrastrukturu za energiju iz obnovljivih izvora.

Sveobuhvatan pregled dostupan je na stranici Financiranje mjera prilagodbe sredstvima EU-a.