Uspostava i obnova priobalnih zaštitnih slojeva

Provedba obalnih graničnih pojaseva zahtijevauključivanje različitih aktera (upravitelja rijeka, poljoprivrednika itd.) koji bi trebali biti uključeni kako bi usvajanjemogućnostiprilagodbe bilo izvedivo. Opcija je obično dobro prihvaćena u javnosti zbog svojih pozitivnih učinaka na krajolik i višestrukih zajedničkihkoristi kojepruža. Lokalne vlasti uključene uprograme zaštite okolišai poljoprivredno zemljište visoke prirodne vrijednosti mogu pomoći u provedbi na terenu. 

Uspjeh graničnih pojaseva s vegetacijom uvelike ovisi o značajkama kao što su širina tampon zone, nagib susjednih polja, vrsta i sorta tla te gustoća vegetacije. Manje privremene negativne nuspojave tijekom nasada vegetacije i povezanih radova duž vodnog tijela vrlo su kompenzirane, ali srednjoročni do dugoročni pozitivni učinci, ako je opcija pažljivo osmišljena i planirana. 

Učinci ublažavanjapoplava i suša mogli bi biti promjenjivi, ovisno o lokalnim uvjetima i kvaliteti izrade i provedbe. Šumski puferi stvaraju drvenasti otpad koji najviše utječe na morfologiju potoka. Veličina drveća i grmlja, starost i gustoća čimbenici su koje treba uzeti u obzir u učinkovitosti kontrole poplava, zadržavanja vode i kapaciteta filtriranja. Biljne trake na kojima su zasađene autohtone vrste također mogu dugoročno doprinijeti lokalnoj bioraznolikosti. Ako se sade neautohtone vrste, one mogu imati negativne učinke na dugoročnu održivost zaštitnih slojeva ili potencijalno naštetiti prirodno uspostavljenim ekosustavima na tom području.  Doista, odabir odgovarajuće vegetacije treba pažljivo ocijeniti kako bi se osigurao visok kapacitet za zadržavanje tla i vode te kako bi se doprinijelo lokalnoj bioraznolikosti. Trebalo bi razmotriti i potrebu za redovitim održavanjem vegetacije kako bi se napori potrebni za njezino dugoročno očuvanje sveli na najmanju moguću mjeru. 

Postoje i razni društveni i gospodarski čimbenici koji mogu ograničiti usvajanje obalnih zaštitnih slojeva, uključujući: nedostatak poticajnih programa, loše definirani ciljevi, nedostatak održavanja i protivljenje vlasnika zemljišta. 

Ukupni trošak obalnih graničnih pojaseva uključuje troškove planiranja, troškove sadnje (drveće, grmlje, lokalna vegetacija), troškove zemljišta i/ili izgubljene prihode od zamjene poljoprivrednih gospodarstava/područja za ispašu te troškove radova održavanja. Ti troškovi uvelike ovise o lokaciji i veličini graničnog pojasa, ali se pokazalo da su u velikoj mjeri uravnoteženi s dugoročnim koristima. 

Obalni rezervati pružaju višestruke koristi za prilagodbu klimatskim promjenama kao što su stvaranje mikroklime, ublažavanje poplava i suša. Nadalje, djelovanjem kao koridor biološke raznolikosti i poboljšanjem lokalne kvalitete vode kapacitetom filtriranja hranjivih i onečišćujućih tvari, priobalni puferi važna su obilježja za održavanje i obnovu krajobraza. Zaštitne trake također mogu smanjiti troškove gnojidbe zbog smanjenja otjecanja hranjivih tvari i mogu smanjiti učestalost obnove riječnih obala zbog smanjenih poplava i erozije. 

Osim toga, višegodišnja vegetacija kao što su stabla posebno je korisna za dugoročnu atmosfersku sekvestraciju ugljika, zbog čega su obalne rezerve potencijalno sredstvo za daljnji napredak u ublažavanju klimatskih promjena. 

ZPP-om se od poljoprivrednika zahtijeva da štite vodu i upravljaju njome uspostavom graničnih pojaseva duž vodotoka, upravljaju vodom za navodnjavanje i štite podzemne vode od onečišćenja. U skladu s novim prijedlogom zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023. 2027. poljoprivrednici moraju ispuniti zahtjeve ekologizacije kako bi ispunili uvjete za potporu, što uključuje granične pojaseve duž rijeka širine najmanje 3 m u kojima nema pesticida i gnojiva. Međutim, dok se ne provedu nove reforme ZPP-a, ne postoji zajednička definicija veličine ili područja graničnog pojasa, a vlade mogu izraditi vlastite definicije graničnog pojasa. U okviru programa ruralnog razvoja predviđena su plaćanja za proširenje takvih sigurnosnih zona. To također može uključivati više šumskih zona. 

Opcija prilagodbe izgradnje obalnog zaštitnog slojapovezana je i s Okvirnom direktivom EU-a ovodama, kojom se od svakog riječnog sliva zahtijeva da svakih šest godina podnese plan upravljanja kako bi se vodni resursi zaštitili od ljudskih pritisaka, uključujući otjecanje iz poljoprivrede, radi postizanja dobrog ekološkog stanja. 

Moglo bi biti potrebnood 10 do 15 godina za razvoj potpuno zrelog obalnog zaštitnog sloja koji uključuje drveće i koristi od sjenčanja, kao i stvaranje koridora biološke raznolikosti. Međutim, u roku od jedne godine moglo bi se posaditi grmlje i lokalna vegetacija koji već počinju pokazivati svoje prve pozitivne učinke u smislu smanjene erozije i filtriranja onečišćujućih tvari. Praćenjem i održavanjem područja trebalo bi pažljivo upravljati, posebno tijekom prvih pet godina, pri čemu bi se napori u pogledu upravljanja trebali smanjiti između 5 i 10 godina nakon uspostave tampon-zone, nakon što ta površina postane zrelija i manje osjetljiva na lokalne pritiske na okoliš. 

Očekivani životni vijek je više od 25 godina ako su mjere dobro uspostavljene u prvim godinama provedbe, a većina održavanja u prvih 5-10 godina.