Sprječavanje štete za šume povezane s klimom

Sudjelovanje dionika ključno je za uspjeh strategija gospodarenja šumama u prilagodbi klimatskim promjenama. Uključivanjem lokalnih zajednica, vlasnika zemljišta, vlada, nevladinih organizacija, udruga za šume, savjetodavnih centara za šume i poduzeća osigurava se da su strategije dobro zaokružene, održive i prilagođene lokalnim potrebama. U nastavku se nalazi pregled uloga dionika u različitim strateškim skupinama:

• Sprječavanje požara (zeleni požari, propisano spaljivanje, ispaša kojom se gospodari): Suradnja s lokalnim zajednicama, poljoprivrednicima i vatrogasnim odjelima ključna je za strateško upravljanje vegetacijom, smanjenje rizika od požara i osiguravanje sigurnih i učinkovitih praksi.
• Gospodarenje šumama (selektivna sječa, razrjeđivanje, vrste otporne na požar, zamke feromona i uklanjanje zaraženih stabala ili trupaca): Upravitelji šuma, udruge za zaštitu okoliša i šuma te lokalni vlasnici zemljišta moraju surađivati kako bi osigurali da se selektivna sječa, prorjeđivanje i zaštita od štetnih organizama provode na način kojim se čuva zdravlje šuma uz istodobno uravnoteženje gospodarskih interesa.
• Upravljanje vrstama (potpomognuta migracija, agrošumarstvo): Uključivanjem lokalnih dionika u projekte potpomognute migracije i agrošumarstva potiče se dugoročno upravljanje. Vlade, šumarske udruge, nevladine organizacije i znanstvenici mogu pružiti tehničku i financijsku potporu, dok angažman zajednice osigurava odgovarajuće održavanje i relevantnost za lokalne ekosustave.

Uključivanjem dionika osigurava se da su strategije gospodarenja šumama prilagođene lokalnim uvjetima, čime se potiče dugoročna otpornost i odgovornost zajednice za inicijative u području zdravlja šuma.

U nekoliko europskih inicijativa naglašava se važnost sudjelovanja dionika u održivom upravljanju šumama kako bi se ublažili učinci klimatskih promjena, šumskih požara i drugih šumskih poremećaja. Na primjer, u Portugalu (studijaslučaja Viseu Dão Lafões)lokalne zajednice, upravitelji šuma i javna tijela zajednički su radili na ispaši stoke i propisali spaljivanje kako bi se smanjio rizik od šumskih požara. Razvijene u suradnji s lokalnim poljoprivrednicima i vatrogascima, u tim se metodama životinje koje pasu koriste za prirodno smanjenje potkošulja i vegetacije, čime se stvaraju zone otporne na požar.

Slično tome, u Belgiji (studijaslučaja o sonskim šumama), odabir vrsta i selektivna sječa upotrebljavaju se za upravljanje vegetacijom i smanjenje rizika od šumskih požara. Javna tijela, upravitelji šuma, ceste i općine surađuju kako bi uravnotežili ekološko zdravlje s gospodarskim interesima. Ti pristupi pokazuju kako aktivno sudjelovanje različitih dionika – zajednica, javnih tijela i vlasnika zemljišta – može potaknuti održivo gospodarenje šumama u Europi.

Ograničenja

Za razrjeđivanje, ponovno pošumljavanje i agrošumarstvo potrebna su znatna financijska sredstva za rad, opremu i redovito upravljanje. Iako je selektivna sječa bolja za okoliš, često je manje profitabilna od čiste sječe, zbog čega je manje privlačna drvnim poduzećima. Ispaša kojom se upravlja uključuje i dodatne troškove, kao što su premještanje i održavanje stoke. Naposljetku, uspostava požara može biti skupa, posebno u područjima s konkurentnim korištenjem zemljišta, što često ograničava njihovo rašireno prihvaćanje. Neki nedostaci u zakonodavstvu također mogu otežati provedbu nekih mjera. Na primjer, propisano spaljivanje treba pravilno regulirati na nacionalnoj ili regionalnoj razini, dok će možda biti potrebne prilagodbe propisa o lovu kako bi se upravljalo pretragama na područjima na kojima su započele aktivnosti ponovnog pošumljavanja.

Ako se provode bez odgovarajućeg znanja i stručnosti, te strategije mogu poremetiti lokalne ekosustave i naštetiti bioraznolikosti. Na primjer, propisano spaljivanje i selektivna sječa mogu privremeno poremetiti staništa i divlje životinje. Slično tome, operacije prorjeđivanja mogu privući kritike udruga za zaštitu okoliša koje su zabrinute zbog poremećaja ekosustava. Uvođenje neautohtonih vrsta za potpomognutu migraciju može izazvati zabrinutost zbog utjecaja na okoliš. Uvođenje vrsta otpornih na požare ili potpomognuta migracija mogli bi promijeniti ravnotežu ekosustava, što bi moglo dovesti do invazivnih vrsta ili monokultura koje smanjuju bioraznolikost. Prekomjerna ispaša u upravljanim sustavima ispaše može dovesti do degradacije tla, erozije i gubitka staništa. Loše upravljanje ponovnim pošumljavanjem možda neće uspjeti obnoviti izvornu ekološku raznolikost, već će se umjesto toga usredotočiti na ograničeni raspon vrsta. Sve to može imati kaskadne učinke na funkcioniranje ekosustava.

Mnoge od tih strategija zahtijevaju stalno upravljanje, stručno osoblje i gospodarske resurse. Vatrogasci, tampon-zone i prorjeđivanje trebaju redovito održavanje kako bi ostali učinkoviti, dok će šume s vremenom ponovno rasti, što zahtijeva povremenu intervenciju. Osim toga, infrastruktura potrebna za obavljanje djelatnosti kao što su prorjeđivanje ili selektivna sječa šuma, kao što su ceste i pristupne točke, može fragmentirati staništa i uvesti dodatne rizike. U udaljenim ili teško dostupnim područjima ti logistički izazovi postaju još izraženiji. Naposljetku, za mnoge od tih strategija, posebno za ponovno pošumljavanje i uspostavu novih vrsta, potrebno je mnogo vremena prije nego što se u potpunosti ostvare njihove koristi. Stoga su potrebna dugoročna ulaganja.

Percepcija javnosti i regulatorne prepreke znatne su prepreke uspjehu tih strategija. Propisane opekline posebno se suočavaju s protivljenjem zbog zabrinutosti u pogledu sigurnosti, kvalitete zraka i mogućnosti da požari izađu izvan kontrole. Vladini propisi često ograničavaju ili ne dopuštaju primjenu praksi poput propisanog spaljivanja ili kontrolirane ispaše. To otežava napore za provedbu tih strategija u širim razmjerima.

Uspjesi

Programom Europske unije za sprečavanje šumskih požara podupiru se lokalne zajednice u gospodarenju šumama kako bi se smanjili rizici od požara i istodobno stvorile prilike za zapošljavanje. Program je financiranjem i osposobljavanjem uspješno uključio lokalno stanovništvo u šumarske aktivnosti kojima se promiče gospodarski razvoj i sprečavanje požara. Osim toga, u okviru programa dostupna su posebna sredstva za ruralni razvoj. Tim se sredstvima mogu poduprijeti strategije upravljanja usmjerene na sprečavanje šumskih požara i drugih prijetnji zdravlju šuma povezanih s klimatskim promjenama.

Provedbom mjera očuvanja mogu se okupiti znanstveni, tehnički, politički i privatni poslovni partneri u zajednici prakse. Na primjer, u Italiji (studijaslučaja jezera Occhito) napori za očuvanje šuma oko jezera Occhito povezali su nekoliko općina i diversificirali gospodarske djelatnosti, kao što je ekoturizam.

Kako bi se osigurao uspjeh strategija očuvanja šuma, kao što su sprečavanje požara, vrste i gospodarenje šumama, mora se ispuniti nekoliko ključnih uvjeta: i. sustavi prevencije moraju biti integrirani s drugim instrumentima za gospodarenje šumama; ii. za provedbu strategije moraju biti dostupna odgovarajuća sredstva; iii. odabrane strategije moraju se dosljedno pratiti i prilagođavati; iv. ključna je snažna suradnja s dionicima. Učinkovitom provedbom strategija očuvanja šuma mogu se uštedjeti milijarde eura. Pomažu u izbjegavanju štete povezane s klimatskim promjenama, sprečavanju požara velikih razmjera i uništavanju sredstava za život te očuvanju bioraznolikosti i usluga ekosustava.

Strategije navedene u ovoj opciji prilagodbe sve se više prepoznaju zbog njihove sposobnosti da poboljšaju otpornost šuma, povećaju bioraznolikost i ublaže rizik od šumskih požara s obzirom na trenutačne klimatske promjene u Europi. Te strategije prilagodbe pomažu i u održavanju kapaciteta šuma za sekvestraciju ugljika, osiguravajući čist zrak i manje zagađenu atmosferu. Sljedeće procjene troškova temelje se na pregledu dostupne literature i studija slučaja, kreću se od najjeftinijih do najskupljih opcija i uključuju čimbenike koji mogu utjecati na troškove. To su procjene koje se temelje na početnoj strukturi po hektaru i ne uključuju nužno održavanje različitih opcija.

• Upravljana ispaša: 100 do 500 EUR po hektaru (ovisno o terenu i gustoći vegetacije). Države članice mogu integrirati tu strategiju u programe ruralnog razvoja (Europska komisija: Glavna uprava za okoliš, 2021.); ili osmisliti intervencije za potporu takvim praksama i dio proračuna zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)namijeniti posebnim pastoralnim sustavima. Na primjer, ispaša ovaca može smanjiti i troškove operacija ranog prorjeđivanja, kako je navedeno u primjerima AFINET-a (AgroForestry Innovation NETworks). Pastoralizam može pomoći i u smanjenju šumskih požara i povezanih troškova, kao što je u Španjolskoj pokazao Europski forum za očuvanje prirode i pastoralizam.
• agrošumarstvo: 300 do 1500 eura po hektaru, ovisno o integraciji stabala u poljoprivredne prakse. To je gruba procjena, ali koristi često nadmašuju troškove (Kay i dr., 2019.), ovisno o praksi i regiji.
• Zeleni požari: 500 do 2000 eura po hektaru (više u područjima sklonima požarima kao što je Sredozemlje). To može biti vrlo učinkovito. Međutim, važno je razumjeti da učinkovitost uvelike ovisi o svojstvima požara i provedbi požara, vidjeti, na primjer, analizu 563 požara u Španjolskoj (Ortega i dr., 2024.).
• Propisano spaljivanje: 500 do 1500 eura po hektaru (više u južnoj Europi). Primjeri iz Španjolske dostupni su ovdje. U predmetu Portugual primjer troškova i koristi prikazan je u studiji slučaja Climate-ADAPT upredmetu Viseu Dão Lafões.
• Razrjeđivanje: od 500 do 2500 EUR po hektaru (s većim troškovima na područjima sklonima požaru ili gustoj vegetaciji i ovisno o tome je li riječ o ručnom radu ili mehaničkom prorjeđivanju).
• Selektivno bilježenje: od 500 do 3000 EUR po hektaru (ovisno o terenu, gustoći stabala i o tome upotrebljavaju li se mehaničke ili ručne metode).
• Sadnja vrsta otpornih na požar: od 1 500 do 5 000 EUR po hektaru (ovisno o odabiru vrsta, pripremi područja i redovitom održavanju). U visokorizičnim područjima, u kojima vrste otporne na požar zamjenjuju više zapaljivih vrsta, troškovi mogu biti viši zbog potrebe za pripremom tla i navodnjavanjem (kao u sredozemnim regijama).
• Potpomognute migracije: od 2 000 do 6 000 EUR po hektaru, ovisno o udaljenosti i složenosti premještanja.

Dugoročne koristi gospodarenja šumama znatno nadilaze neposrednu gospodarsku dobit. Održivim praksama osigurava se da šume nastave pružati ključne usluge budućim generacijama. Taj se aspekt često zanemaruje u kratkoročnim analizama troškova. Međutim, čak i u kratkoročnoj perspektivi, te strategije pružaju važne socijalne naknade (mogućnosti zapošljavanja te javno zdravlje i dobrobit); koristi za okoliš (očuvanje biološke raznolikosti); kao i gospodarske koristi (npr. stavljanje na tržište ostataka iz prerade drva).

Intervencije kao što su propisane opekline, upravljana ispaša ili selektivna sječa moraju biti u skladu s Direktivom EU-a o staništima i Direktivom o pticama kako bi se zaštitila određena staništa i vrste. Možda će biti potrebno odobrenje relevantnih tijela nadležnih za okoliš, posebno u zaštićenim područjima (npr. područja mreže Natura 2000). U strategiji EU-a za šume predlaže se zakon o praćenju šuma. Uspostavit će se sustav praćenja kojim se osigurava dostavljanje standardiziranih ili usklađenih podataka i koji obuhvaća šume i druga šumska zemljišta. 

Za mnoge aktivnosti gospodarenja šumama, posebno za opsežne mjere kao što su prorjeđivanje ili propisane opekline, može biti potrebna procjena utjecaja na okoliš u skladu s propisima EU-a i nacionalnim propisima. U tim se procjenama ocjenjuje mogući učinak na lokalnu bioraznolikost, tlo i vodu te se razmatraju mjere ublažavanja kako bi se šteta svela na najmanju moguću mjeru.

Propisano spaljivanje strogo je regulirano zbog zabrinutosti za javnu sigurnost. Europskim zemljama potrebne su dozvole za kontrolirane opekline(vidjeti Propisane požare i ispašu kao integrirani pristup kako bi šume postale otporne na klimatske promjene), poštovanje sigurnosnih protokola i koordinacija s vatrogasnim službama. Vremenski uvjeti, vremenski raspored i sigurnosne mjere moraju se dokumentirati i odobriti. Osoblje koje provodi propisane opekline ili upravlja vatrogasnom opremom možda će trebati posebnu obuku i certifikaciju. Time se osiguravaju sigurne prakse i usklađenost s nacionalnim standardima za sprečavanje požara.

Mnoge zemlje zahtijevaju detaljne planove upravljanja šumama za aktivnosti kao što su prorjeđivanje ili selektivna sječa ili druge mjere ruralnog razvoja. Možda će im biti potrebni ti planovi upravljanja za podnošenje zahtjeva za subvenciju putem Europskog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Tim se planovima osiguravaju održive prakse, štite javni interesi i održava zdravlje šuma. Selektivna sječa i prorjeđivanje obično zahtijevaju dozvole kako bi se spriječilo prekomjerno izlovljavanje i neodržive prakse. Nacionalnim zakonima propisane su dopuštene razine sječe, određene vrste i dobi drveća, a mogu se propisati i zahtjevi za regeneraciju.

Neke vrste drveća izložene su riziku od izumiranja (europski crveni popis drveća)i potrebna im je zaštita u skladu sa zakonodavstvom EU-a ili nacionalnim zakonodavstvom. Dakle, ne mogu se rezati bez posebnog odobrenja. Razrjeđivanje ili selektivna sječa u tim područjima mora dati prednost usklađenosti s tim zaštitnim mjerama.

Za svaku strategiju za privatno zemljište potrebna je suglasnost zakonskog vlasnika. U nekim zemljama vlasnici mogu imati pravo na subvencije ili poticaje ako dopuštaju određene mjere očuvanja ili sprečavanja požara. Mnoge europske šume omogućuju javni pristup u skladu sa zakonima o pravu na roaming. Stoga mjere kao što su propisane opekline ili selektivna sječa moraju uzeti u obzir javnu sigurnost i ograničenja pristupa tijekom provedbe određenih mjera.

Upravljanje ispašom uključuje pravna razmatranja u vezi s upravljanjem stokom, pravima na ispašu, a ponekad i zakonima o zoniranju. Zemlje mogu regulirati intenzitet i trajanje ispaše kako bi spriječile prekomjernu ispašu ili osigurale obnovu šuma. Ispaša kojom se gospodari mora biti u skladu sa standardima EU-a za dobrobit životinja,kojima se životinjama osigurava pristup vodi, skloništu i dostatnoj količini krmnog bilja, uz istodobno smanjenje rizika od prekomjernog poribljavanja na najmanju moguću mjeru.

EU i pojedinačne zemlje reguliraju suzbijanje nametnika i zdravlje bilja direktivama usmjerenima na sprečavanje širenja invazivnih vrsta i bolesti. Strategije kao što su uklanjanje zaraženih stabala i uvođenje feromonskih zamki moraju biti u skladu s biosigurnosnim protokolima (vidjetismjernice EPPO-a). Nekima će možda biti potrebna obavijest ili odobrenje nadležnih tijela. Na zamke feromona i druge mjere za zaštitu od štetnih organizama mogu se primjenjivati posebni nacionalni propisi ili propisi EU-a o mjerama biološke kontrole (upotreba prirodnih neprijatelja za smanjenje populacija štetnih organizama), posebno u zaštićenim ili osjetljivim područjima.

Mnoge države članice EU-a nude financijske poticaje ili subvencije za potporu održivim šumarskim praksama, sprečavanju požara i suzbijanju štetnih organizama u okviru zajedničke poljoprivredne politike EU-a (ZPP) i programa LIFE. Međutim, za pristup financiranju projekti moraju ispunjavati kriterije prihvatljivosti, kao što su dokazivanje ekoloških koristi i pridržavanje najboljih praksi. Svaka europska zemlja ima nacionalni odjel za šumarstvo ili ministarstvo koje objavljuje smjernice o gospodarenju šumama, sprečavanju požara i suzbijanju nametnika. Rješavanjem tih pravnih aspekata strategije očuvanja šuma u Europi mogu se učinkovitije i održivije provoditi, uz usklađivanje sa širim ciljevima očuvanja i klimatskim ciljevima, uz istodobno poštovanje javne sigurnosti, prava privatnog vlasništva i zaštite bioraznolikosti.

Vrijeme provedbe predloženih opcija razlikuje se ovisno o odabranoj mjeri. Može biti u rasponu od:

• Kratkoročno (do 6 mjeseci): Feromonske zamke, propisano spaljivanje (ako je sezonsko), početne faze kontrolirane ispaše i manje uklanjanje zaraženih stabala.
• Srednjoročno (6 mjeseci – 2 godine): Razrjeđivanje, selektivna sječa, veće uklanjanje zaraženih stabala, upravljani objekt za ispašu i početno postavljanje zelenih požara.
• Dugoročno (2+ godine): Zelena zrelost požara, sadnja vrsta otpornih na požar, potpomognuta migracija i kontinuirani ciklusi ispaše kojima se upravlja radi kontinuiranog održavanja šuma.

Vremenski okvir svake strategije može se produljiti na temelju propisa specifičnih za određenu regiju, okolišnih uvjeta i logističkih izazova u šumovitom području.

Trajanje predloženih opcija također se razlikuje ovisno o odabranoj mjeri. Može biti u rasponu od:

• Kratkoročno (do 2 godine): Feromonske zamke, propisano spaljivanje (ponavljani ciklusi) i uklanjanje zaraženih stabala.
• Srednjoročno (10 – 20 godina): Razrjeđivanje i neke upravljane postavke ispaše, koje zahtijevaju povremene intervencije kako bi se održala učinkovitost.
• Dugoročno (20 – 50+ godina): Protupožarne vrste, selektivna sječa i zeleni požari s periodičnim održavanjem.
• Vrlo dugoročno (50 – 100+ godina): Potpomognute migracije i uspostava dugovječnih vrsta drveća prilagođenih klimi.

Redovito praćenje i prilagodljivo upravljanje ključni su za održavanje učinkovitosti svake strategije i odgovaranje na promjenjive šumske uvjete.