Korištenje vode za suočavanje s toplinskim valovima u gradovima

Kao i kod bilo koje vrste urbanističkogplaniranja, sudjelovanje dionikavažno je za uspješno planiranje, osmišljavanje i provedbu tih mjera. Budući da su neki sustavi gradskog hlađenja složeni, potrebna im je međusektorska suradnja i stručno znanje iz različitih disciplina. Sektor private i lokalna poduzeća mogu biti relevantni sudionicii mogu biti uključeni u planiranje ili pokrivanje troškova provedbe. Susjedstvas niskim socioekonomskim statusom i ranjive skupine mogu trpjeti nerazmjerno više tijekom toplinskih valova jer njihovo životno okruženje može biti manje zeleno i hladno nego u bogatijimčetvrtima. Posebna pozornost potrebna je kako bi se osiguralo da se infrastruktura za hlađenje ugradovima razvijanasocijalno pravedan način. Potrebno jeproaktivno informiranje i smisleno sudjelovanje kako bi se osiguralo da ciljane zajednice sudjeluju u planiranju urbanog hlađenja. Jednak pristupmogućnostima hlađenja na otvorenom (centri za hlađenje, parkovi) ključan je za učinkovitu prilagodbu ekstremnim vrućinama, posebno za starije stanovništvo. 

Snažna predanost gradskog vodstva i potpora lokalnog gradonačelnika zainteresiranog za plan prilagodbe mogu biti ključni pokretač održivih rješenja. Holističko planiranje kao dio drugog urbanističkog planiranja, mapiranje socijalne ranjivosti i postavljanje novih sustava temeljenih na holističkim analizama poboljšat će društvenu i ekološku održivost sustava hlađenja. Mjere bi trebale biti uključene u instrumente urbanističkog planiranja,a posebno u plan prilagodbe. Uspjeh znatno ovisi o razini integracije s drugim mjerama, npr. ponovnom uporabom otpadnih voda za zalijevanje vrtova,kako bi se uštedjela čista voda koja će se upotrebljavati za tu mjeru. Ako se ne uključi u širi plan upravljanja vodama, ta bi mjera mogla dovesti do povećanja potrošnje vode, što bi moglo biti neodrživo tijekom suša i toplinskih valova. Drugi je problem to što je održivo hlađenjemeđusektorski napor koji zahtijeva suradnju među sektorima i disciplinama. Vrlo često nema jasnog „vlasnika”mjere ili ne preuzimaodgovornost za nju. Važan ograničavajući čimbenik je nedostatak informacija o održivim praksama gradskog hlađenja, uključujući urbanistički dizajn otporan na toplinu i nedostatak dostupnih alata za potporu provedbi te opcije. Uloga obrazovanja, osposobljavanja i razmjene iskustava ključna je, posebno za oblikovatelje politika i stručnjake, kako bi se osiguralo dasu norme, prakse i standardi, dizajni i planovi usklađeni s tehničkim mogućnostima i odgovarajućim mjerama za održivo hlađenje gradova. Za uspješno planiranje i provedbu potrebna je međuresorna suradnja. 

Izravni troškovi mogu znatno varirati ovisno o rješenju. Na primjer, trošak fontana i sustava raspršivanja je nizak u usporedbi sa složenim rješenjima. U potonjem se kombiniraju prirodna rješenja s tehnikama koje se temelje na inženjerstvu (npr. različite kombinacije sjenčanja, isparavanja i ventilacije oko vodnih tijela i mlaznica za maglu kako bi se povećao učinak hlađenja). Fontane zahtijevaju redovito praćenje i održavanje kvalitete vode, filtera i mlaznica za prskanje. Troškovi se mogu povećati u situacijama nestašice vode i proturječne potražnje za vodnim resursima, s drugim namjenama i korisnicima. Hlađenje gradova korištenjem vode ipak može pružiti mnoge koristi, što je najvažnije za poboljšanje dobrobiti i zdravlja, posebno za starije osobe. Ugradnja novih fontana za piće može biti korisna i za okoliš jer se građane i goste u gradovima potiče da ponovno napune boce za višekratnu uporabu vodom iz slavine umjesto da kupuju nove plastične boce za vodu. Pozitivni učinci na turističko gospodarstvo mogu se postići i u najtoplijim mjesecima, zbog čega ljudi ne mogu odabrati različita odredišta koja su manje podložna toplinskim valovima.

U EU-u ili državama članicama EU-a ne postoji stroga regulativa za održivo hlađenje gradova upotrebom vode. Lokalne vlasti (općine) odgovorne su za planiranje gradske vodoopskrbe i prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući mjere za proširenje vodoopskrbnih usluga kao što su fontane (za piće). 

Vrijemeimplementacije ovisi o rješenjima i može varirati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina ovisno o složenosti i veličini izgrađenog sustava. Local sustav hlađenja koji se temelji naumjetnim sustavima kao što su fontane ili vodeni tuševi ne trajutoliko dugo da bi se dovršili nakon što se donese odluka o njihovojizgradnji. Vrijeme provedbe može biti dulje (nekoliko godina) ako su ta rješenja integrirana u plan koji uključuje i složenijuplavo-zelenu infrastrukturu kao što je obnova urbanog potokaili razvoj mreže mjesta zahlađenjena gradskoj razini. 

Budući da su dioizgrađenog okoliša, ugrađeni sustavihlađenja kao što su fontane obično sudugotrajni i trajuviše od 10 godina. Naprotiv, drugi sustavi hlađenja, kao što su vlaženje ulicaili prskanje javnih otvorenih prostora,imaju kratkoročne učinke i zahtijevaju ponovljenu provedbukada jeto potrebno.