5.3 Uključivanje prilagodbe u urbane politike i planove

Prilagodba se ne bi trebala provoditi odvojeno od postojećeg okvira urbane politike koji obuhvaća sektorske politike, strategije, provedbu, upravljačke i organizacijske strukture i procese. Uključivanje prilagodbe u postojeći okvir gradske politike može povećati vidljivost prilagodbe, osigurati učinkovitiju upotrebu resursa, pomoći tvorcima politika da pronađu sinergije između razvoja i prilagodbe te smanjiti sukobe među politikama.

Zbog svoje međusektorske prirode prilagodba bi se mogla uključiti u sektorske politike kao što su upravljanje vodama, promet, izgrađeni okoliš ili zdravlje. Evaluacija tekućih aktivnosti u različitim područjima politika i sektorima (vidjeti korak 2.6.)pružit će općini pregled mogućnosti uključivanja prilagodbe u sve različite sektorske politike.

Gradove potpisnike Sporazuma gradonačelnika potiče se da osmisle mjere koje uključuju prilagodbu i ublažavanje i/ili sastavnice energetskog siromaštva te da o njima izvješćuju. U internetskom seminaru „Integriranjeublažavanja i prilagodbe radi učinkovitijeg djelovanja u području klime”istražuje se ta poveznica i prikazuju iskustva gradova.

Glavne početne točke uključivanja urbane prilagodbe su urbanističko planiranje, upravljanje rizicima i izrada proračuna.

Kad je riječ o urbanističkom planiranju, potrebno je preispitati nekoliko planskih dokumenata kako bi se utvrdile mogućnosti i strategije za integraciju urbane prilagodbe. To može uključivati propise o prostornom uređenju na nacionalnoj razini, postojeće planove korištenja zemljišta, pravila o kontroli razvoja i podzakonske akte o gradnji, priručnike za prostorno planiranje, građevinske propise, planove urbanog razvoja, strategije i planove održivog razvoja, integrirane strategije i planove za klimatske promjene, kao i planove upravljanja rizicima od katastrofa i planove za odgovor na hitne situacije te sve posebne sektorske strategije i planove.

Iz perspektive upravljanja rizicima koristan pristup može biti da se ne usredotočuje na klimatske promjene kao takve, već na poboljšanje pripravnosti, pouzdanosti donošenja odluka i opće otpornosti. Pristupi upravljanju rizikom zajedno s ekonomskom analizom pomoći će u usmjeravanju posebnih strategija na najhitnije, cjenovno pristupačne ili najveće aktivnosti povezane s neto koristima.

Uključivanje mjera prilagodbe u općinske i sektorske proračune od ključne je važnosti, posebno u pogledu stjecanja i određivanja prioriteta u pogledu resursa. Nadalje, transverzalnim uključivanjem prilagodbe u upravljanje omogućit će se provedba tijekom vremena u okviru postojećih proračuna i uravnoteženjem inkrementalnih troškova s proizvedenim gospodarskim, okolišnim i socijalnim vrijednostima.