Poboljšati funkcionalnu povezanost ekoloških mreža

Ekosustavi i bioraznolikost odavno su ugroženi brojnim čimbenicima, kao što su modifikacija staništa zbog promjena u korištenju zemljišta, gubitak staništa zbog različitih ljudskih aktivnosti, fragmentacija staništa, primjerice zbog prometnih pravaca itd. Klimatske promjene ključan su čimbenik koji stvara dodatni pritisak na staništa i bioraznolikost. Svaki organizam ima određene zahtjeve u pogledu klimatskih uvjeta. To se odražava u globalnoj rasprostranjenosti vrsta. Rastuće temperature i promjenjivi uvjeti oborina, kao i povećana pojava ekstremnih događaja, podrazumijevaju da se organizmi moraju prilagoditi ili preseliti u nova staništa kako bi služili. Očekuje se da će se promjenom granica područja promijeniti broj vrsta i sastav vrsta u biocenozi i biotopima.

Ekološka povezanost odlučujući je čimbenik za preživljavanje i migraciju vrsta te potencijal prilagodbe populacija. Promicanje ekološke povezanosti važna je opcija za omogućivanje dinamičnih procesa prilagodbe u ekosustavima, a time i za borbu protiv smanjenja bioraznolikosti i očuvanje usluga ekosustava, posebno s obzirom na promjenjive klimatske uvjete. Osim toga, zdravi ekosustavi pružaju brojna dobra i usluge koji su ključni za ljudsko društvo. Te su usluge posebno relevantne za ekosustavne pristupe prilagodbi klimatskim promjenama i smanjenju rizika od katastrofa, na primjer za osiguravanje zaštite od poplava, lavina i drugih opasnosti povezanih s klimom, sprečavanje erozije tla ili obale te regulaciju (mikro)klime (usluge reguliranja).

Očuvanje biološke raznolikosti i poboljšanje usluga ekosustava moraju nadilaziti pristup statičnih zaštićenih područja. Potrebno je poboljšati ekološki kontinuum kako bi se ublažio učinak promjena u korištenju zemljišta i klimatskih promjena. Doista, trajni gubitak prirodnih staništa dovodi do fragmentacije i dalje do krajobrazne "praznine" i izolacije s različitim stanišnim "otocima". Ti stanišni otoci gube svoju ekološku funkcionalnost, više se ne mogu odvijati bitni ekološki procesi i migracija na druga staništa više nije moguća.

Mreža Natura 2000 EU-a, koja se pravno temelji na direktivama o pticama i staništima, podupire stvaranje mreže područja očuvanja prirode među svim državama članicama. Ta zaštićena područja visoke prirodne vrijednosti mogu biti važna početna osnova za održavanje ekološke funkcionalnosti. Kako bi se promicala funkcionalna povezanost i ekološka mreža na razini cijelog područja, potrebni su i ekološki koridori između zaštićenih područja, čak i na transnacionalnoj i makroregionalnoj razini. U tom su smislu potrebne i generičke mjere za staništa u širem okolišu. To uključuje politike i mjere održivog korištenja zemljišta (npr. očuvanje elemenata krajobraza, ekološka poljoprivreda i ekološko upravljanje zemljištem), mehanizme financiranja te propise i politike planiranja.

Strategijom EU-a za zelenu infrastrukturu nastoji se ostvariti cilj strateški planirane mreže prirodnih i poluprirodnih područja, čime se podupire očuvanje biološke raznolikosti, poboljšavaju okolišni uvjeti i pružaju ključne usluge ekosustava. Zelena infrastruktura uključuje mjesta očuvanja, odskočne daske i elemente mreže, ali i zelene ceste, koridore za divlje životinje i druge zelene površine te ekotehničke strukture koje omogućuju ublažavanje negativnih učinaka fragmentacije. Taj pristup strateškom planiranju zelene infrastrukture može znatno doprinijeti poboljšanju funkcionalne povezanosti ekosustava i ekoloških mreža.

Niz mogućnosti prilagodbe usko je povezan s planiranjem i provedbom zelene infrastrukture. Ekološka povezanost ključna je za poboljšanje sposobnosti prilagodbe biljnih i životinjskih vrsta, čime se jača otpornost ekosustava. Istodobno, očuvanjem usluga ekosustava poboljšana ekološka i funkcionalna povezanost može doprinijeti drugim oblicima prilagodbe koji su relevantni i za ljude, npr. putem agrošumarstva, obnove rijeka i poplavnih područja ili prilagodljivog upravljanja prirodnim staništima. Utjecaji brzih klimatskih promjena na bioraznolikost i značenje usluga ekosustava za održivu prilagodbu klimatskim promjenama pokazuju koliko je važno poboljšati ekološke mreže kao mjeru prilagodbe.