Bioraznolikost

Bioraznolikost

Ključne poruke

• Očuvanje bioraznolikosti i djelovanje u području klime neodvojivo su povezani: Biološka raznolikost ima važnu ulogu u reguliranju klime, ali istodobno klimatske promjene utječu na sve vrste i njihova staništa. Klimatske promjene utječu na dinamiku ekosustava i prikladnost staništa za bioraznolikost.
• Pristupi koji se temelje na ekosustavima mogu pomoći u smanjenju osjetljivosti bioraznolikosti, a gospodarski sektori ekosustava mogu prepoznati klimatske promjene i prilagoditi im se usvajanjem pristupa koji se temelji na ekosustavima. To se može postići mjerama za upravljanje staništima i vrstama, prilagodbu uporabe zemljišta i upravljanje vodama, kojima se poboljšava ekološka infrastruktura i povećava otpornost lokalnih populacija i staništa.
• Okvirom politike EU-a, uključujući Strategiju za bioraznolikost, direktive o pticama i staništima, mrežu Natura 2000, Strategiju za zelenu infrastrukturu i Uredbu EU-a o invazivnim vrstama, to je predviđeno, zajedno s povezanim mjerama u okviru sektorskih politika (npr. zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika). Znatna ulaganja ulažu se u razvoj znanja kako bi se poduprla biološka raznolikost te obnovilo ili očuvalo zdravlje i ekosustavi.

Učinci i slabe točke

Klimatske promjene utječu na biotičke i abiotičke čimbenike koji određuju uvjete rasta biljaka, strukturu i sastav vegetacije te rasprostranjenost i brojnost vrsta i njihove interakcije. Staništa se mogu promijeniti ili nestati, a populacije vrsta mogu postati sve izoliranije ili osjetljivije na izumiranje. Osim toga, invazivne vrste i nove bolesti mogu dodatno narušiti autohtonu bioraznolikost. Čak i autohtoni štetnici mogu postati veća prijetnja s blažim zimama ili promjenama u trajanju sezone.

Očuvanje i obnova ekosustava, primjerice obnovom tresetišta ili prirodnih uvjeta u riječnim slivovima, nije samo korisno za samu bioraznolikost, već je i ključno za smanjenje učinaka klimatskih promjena na društvo (npr. poplave).

Politički okvir

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030., donesenom 2020. u kontekstu europskog zelenog plana, bioraznolikost EU-a usmjerava se prema oporavku, pri čemu se prepoznaje da su gubitak bioraznolikosti i klimatska kriza međusobno povezani i zahtijevaju koordinirano djelovanje. Te su veze snažno prepoznate i u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, još jednoj ključnoj sastavnici europskog zelenog plana proširenjem prirodnih rješenja. Prirodna rješenja smatraju se ključnim mehanizmom za rješavanje dvostruke krize gubitka biološke raznolikosti i klimatskih promjena, kao i za potencijal u pružanju koristi prirodi, društvu i gospodarstvu.

Politika EU-a prepoznaje ključnu ulogu koju elementi zelenog i plavog krajolika imaju u prilagodbi klimatskim promjenama, pri čemu mreža Natura 2000, uspostavljena na temelju Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima, čini jedinstvenu okosnicu zaštićenih područja. Smjernice za suočavanje s klimatskim promjenama u upravljanju područjima mreže Natura 2000 izrađene su 2013. kako bi se olakšalo upravljanje područjima i donošenje odluka na lokalnoj i regionalnoj razini. U smjernicama se navodi potreba za prelaskom sa statičke perspektive očuvanja na prilagodljivi pristup upravljanju, koji uključuje razmatranje mogućih klimatskih utjecaja i osmišljavanje mjera upravljanja kojima se ti utjecaji uzimaju u obzir.

Komisija je 22. lipnja 2022. donijela prijedlog pravno obvezujućeg akta o obnovi prirode. Time će se osigurati otporni ekosustavi, staništa i vrste suočeni s prijetnjama klimatskih promjena te pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama kao ključnom prirodnom rješenju.

U Strategiji EU-a za zelenu infrastrukturu izravno se upućuje na Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama mjerama za zelenu infrastrukturu, pristupima utemeljenima na ekosustavima za poticanje prilagodbe i smanjenje rizika od katastrofa. Koncept zelene infrastrukture opisuje ekološke mreže u njihovom širem kontekstu (izvan zaštićenih područja) i naglašava važnost održavanja i obnove pružanja dobara i usluga ekosustava za društvo te vrijednost multifunkcionalnih ekosustava. Zelena infrastruktura također doprinosi koherentnosti mreže Natura 2000 poboljšanjem propusnosti krajolika. Njome se stvaraju ekološke mreže koje mogu pomoći u poboljšanju buduće ekološke otpornosti jer zeleni koridori omogućuju vrstama da promijene svoje raspone kao odgovor na klimatske promjene.

Invazivne strane vrste predstavljaju jednu od glavnih prijetnji bioraznolikosti i uslugama ekosustava, posebno u geografski i evolucijski izoliranim ekosustavima, kao što su mali otoci. Među ostalim čimbenicima, klimatske promjene povećavaju rizik od (nove) rasprostranjenosti invazivnih vrsta, posebno termofilnih vrsta. To je obuhvaćeno Uredbom EU-a o invazivnim vrstama.

Osobito kad je riječ o uslugama ekosustava, postoje sinergije s drugim sektorima. U strategiji EU-a „od polja do stola” lanac opskrbe hranom izričito se povezuje s bioraznolikošću i klimom. Osim toga, u Okvirnoj direktivi o vodama, Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji, zajedničkoj poljoprivrednoj politici i zajedničkoj ribarstvenoj politici primjenjuju se sektorski pristupi za rješavanje dodatnih koristi povezanih s bioraznolikošću i klimom.

Unaprjeđenje baze znanja

Klima, bioraznolikost i ekosustavi smatraju se međuovisnima u šestom izvješću radne skupine II. Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) Climate Change 2022: Učinci, prilagodba i ranjivost. Bioraznolikost ima ograničen kapacitet za prilagodbu predviđenim klimatskim promjenama (kako je predviđeno u posebnom izvješću IPCC-a o globalnom zatopljenju od 1,5 °C). Stoga je podupiranje otpornosti bioraznolikosti na klimatske promjene ključno za održavanje funkcioniranja ekosustava. Učinci klimatskih promjena mogu se učinkovito smanjiti samo očuvanjem (ili ponovnom uspostavom) bioraznolikosti na 30–50 % kopnenih, slatkovodnih i oceanskih područja na Zemlji. Očuvanjem ili ponovnom uspostavom bioraznolikosti stvara se rezerva koja smanjuje učinke i našu osjetljivost na sve ekstremnije klimatske pojave.

Pokrenuta je suradnja između Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) i Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) kako bi se riješio zajednički program za bioraznolikost i klimu. Prva radionica rezultirala je znanstvenim ishodom u kojem se navode poveznice i točke utjecaja u trenutačnom upravljanju i socioekološkim sustavima koje mogu pomoći u promicanju pomaka prema transformativnom upravljanju za rješavanje povezanosti bioraznolikosti, klime i društva.

Europska agencija za okoliš (EEA) objavila je procjenu prošlih i predviđenih klimatskih promjena i njihovih učinaka na ekosustave i društvo koja se temelji na pokazateljima. U drugom izvješću EEA-e prirodna rješenja prepoznata su kao ključni instrument za mobilizaciju zajedničkog programa za bioraznolikost i klimu. Skupina za europsku teritorijalnu suradnju u području kopnenih, obalnih i morskih voda objavila je dokument „Bioraznolikost u europskim morima” u kojem se daje pregled stanja vodene bioraznolikosti, uključujući učinke i trendove povezane s klimatskim promjenama.

Zajednički istraživački centar ima Centar znanja o biološkoj raznolikosti koji pruža znanstvenu osnovu za integraciju politika EU-a o biološkoj raznolikosti, uključujući klimatske promjene. U srpnju 2021. objavila je prvu procjenu ekosustava EU-a u kojoj je istaknuto da su učinci klimatskih promjena na bioraznolikost sve veći. BiodiverCities je nedavno pokrenut pilot-projekt EU-a za poboljšanje sudjelovanja civilnog društva u planiranju donošenja odluka u pogledu urbane bioraznolikosti, prirode u gradovima i oko njih.

Usluge praćenja klimatskih promjena programa Copernicus (C3S), koje u ime Europske unije provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze, prikupljaju podatke za praćenje klime i predviđanje njezinih budućih promjena. Te se informacije mogu upotrijebiti kako bi se istražilo kako će točno klimatske promjene utjecati na različite sektore, krajolike i ekosustave.

Sveobuhvatni podaci i informacije o bioraznolikosti u EU-u dostupni su u Europskom informacijskom sustavu za bioraznolikost (BISE), s informacijama o tome kako klimatske promjene utječu na bioraznolikost.

Potpora ulaganjima i financiranju

Višegodišnji financijski okvir EU-a (VFO) za razdoblje 2021. 2027. iznosi 1,21 bilijun eura, uz dodatnih 807 milijardi eura iz instrumenta EU-a za oporavak sljedeće generacije. 30 % tog proračuna namijenjeno je aktivnostima kojima se doprinosi klimatskim ciljevima.

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. nastoji se osloboditi najmanje 20 milijardi eura godišnje za prirodu i osigurati da se znatan udio od 30 % VFO-a namijenjen djelovanju u području klime ulaže u bioraznolikost i prirodna rješenja. U njoj se prepoznaje obnova vrsta ekosustava koje su posebno važni ponori ugljika, kao što su šume, tresetišta, travnjaci, močvare, mangrove i livade morske trave, te se prepoznaje uloga obnove tla u tom pogledu. Omogućuje koherentnu transeuropsku mrežu prirodnih područja u okviru njezina stupa zaštite kako bi se omogućila migracija vrsta i prilagodba klimatskim promjenama.

Ključni instrumenti EU-a dostupni za potporu prilagodbi su:

• program LIFE;
• Obzor Europa: za bioraznolikost i prilagodbu klimatskim promjenama najrelevantniji je klaster 6. o hrani, biogospodarstvu, prirodnim resursima, poljoprivredi i okolišu.

Istraživanje bioraznolikosti i prilagodbe podupire se i u okviru mreže ERA-Net BiodivERsA, kojom se koordiniraju nacionalni istraživački programi o bioraznolikosti diljem Europe.

Trenutačno je glavni pokretač zabilježenih rashoda za biološku raznolikost u proračunu EU-a u okviru zajedničke poljoprivredne politike, a očekuje se da će se to nastaviti. Važna sredstva izdvajaju se i u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj, Socijalnog fonda i Kohezijskog fonda. Sveobuhvatan pregled dostupan je na stranici Financiranje mjera prilagodbe sredstvima EU-a.

UPOZORENJE prilagodbe

Ključni zaključci Izvješća Europske agencije za okoliš o stanju prirode iz 2020. uključuju potvrdu da su klimatske promjene sve veća prijetnja bioraznolikosti te da su poljoprivredne djelatnosti, napuštanje zemljišta i onečišćenje veliki pritisci na staništa i vrste. Kako bi razumjela promjene u bioraznolikosti Europe tijekom vremena, Europska unija oslanja se na podatke koji se prikupljaju i o kojima se izvješćuje na dosljedan i usporediv način. Države članice EU-a svakih šest godina moraju izvješćivati o veličini i trendovima populacija ptica (članak 12. Direktive o pticama) te o stanju očuvanosti i trendovima u ciljanim staništima i vrstama (članak 17. Direktive o staništima) na svojim europskim područjima. Kako bi se ispitale sinergije i kompromisi između zaštite bioraznolikosti te ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, organizacija IPBES-a (Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava) i IPCC-a bila je domaćin radionice 2021. Ovo znanstveno izvješće izrađeno je u kontekstu važnih međunarodnih sporazuma, uključujući Pariški sporazum, i ciljeva održivog razvoja. Na ovoj se radionici istraživala interakcija klime i biološke raznolikosti, od trenutačnih trendova do uloge i provedbe prirodnih rješenja i održivog razvoja ljudskog društva.