Planiranje korištenja zemljišta

Planiranje korištenja zemljišta

Ključne poruke

• Planiranje uporabe zemljišta utvrđeno je kao jedan od najučinkovitijih postupaka za olakšavanje lokalne prilagodbe klimatskim promjenama. Postojeći postupci i alati dostupni u okviru općinskog postupka planiranja uporabe zemljišta u EU-u, uključujući službene planove, zoniranje i/ili razvojne dozvole, pomažu u smanjenju razvojnih rizika za općinu od predviđenih učinaka povećanih poplava, šumskih požara, odrona tla i/ili drugih prirodnih opasnosti zbog klimatskih promjena.

Učinci i slabe točke

Europa je jedan od najintenzivnije korištenih kontinenata na svijetu. Ima najveći udio zemljišta (do 80 %) koje se upotrebljava za naseljavanje, proizvodne sustave (posebno poljoprivredu i šumarstvo) i infrastrukturu. Međutim, često se javljaju proturječni zahtjevi za korištenje zemljišta, koji zahtijevaju odluke koje uključuju teške kompromise.

Uzimanje zemljišta, širenje urbanih područja i gospodarske aktivnosti dovode do fragmentacije staništa, čime se smanjuje otpornost ekosustava. Rascjepkanost pogađa sva područja Europe, čak i ona vrlo rijetko naseljena. Praćenjem fragmentacije podupiru se mjere politike čiji je cilj osigurati da preostala staništa mogu poduprijeti bioraznolikost.

Planiranje uporabe zemljišta utvrđeno je kao jedan od najučinkovitijih postupaka za olakšavanje lokalne prilagodbe klimatskim promjenama. Postojeći postupci i alati dostupni u okviru općinskog postupka planiranja uporabe zemljišta u EU-u, uključujući službene planove, zoniranje i/ili razvojne dozvole, pomažu u smanjenju razvojnih rizika za općinu od predviđenih učinaka povećanih poplava, šumskih požara, odrona tla i/ili drugih prirodnih opasnosti zbog klimatskih promjena.

Politički okvir

Odluke o planiranju korištenja zemljišta i upravljanju njime obično se donose na lokalnoj ili regionalnoj razini, npr. u okviru urbanističkog planiranja ili poljoprivrednih i šumarskih praksi. Međutim, Europska komisija ima ulogu u osiguravanju da države članice u svojim razvojnim planovima za korištenje zemljišta i praksi integriranog upravljanja zemljištem uzmu u obzir pitanja zaštite okoliša. Na primjer, primjena Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, ali i sektorskih propisa kao što su Okvirna direktiva o vodama, Direktiva o poplavama, zajednička poljoprivredna politika i TEN-T utječu na lokalne politike korištenja zemljišta.

Način na koji koristimo naše zemljište ima najveći utjecaj na naše emisije stakleničkih plinova. Više od polovine naših bruto emisija stakleničkih plinova (metan, dušikov dioksid i ugljikov dioksid) potječe iz poljoprivrede. Na primjer, uzgoj stoke odgovoran je za visok udio naših ukupnih emisija metana. U srpnju 2021. Europska komisija donijela je niz zakonodavnih prijedloga u kojima se utvrđuje kako namjerava postići klimatsku neutralnost u EU-u do 2050., uključujući prijelazni cilj neto smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. Paketom se predlaže revizija nekoliko zakonodavnih akata EU-a o klimi, uključujući zakonodavstvo o prometu i korištenju zemljišta.

U skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a donesenim u svibnju 2018. države članice EU-a moraju osigurati da su obračunane emisije stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta ili šumarstva uravnotežene barem ekvivalentnim obračunanim uklanjanjem CO2 iz atmosfere u razdoblju od 2021. do 2030. Uredbom o LULUCF-u provodi se dogovor čelnika EU-a iz listopada 2014. da bi svi sektori trebali doprinijeti cilju smanjenja emisija EU-a do 2030., uključujući sektor korištenja zemljišta.

Europska gospodarstva i dobrobit ljudi ovise o prirodnim resursima, uključujući sirovine i prostor (zemljišne resurse), kao i o okolišnim uvjetima koji pogoduju osiguravanju čistog zraka, vode i zdrave hrane. U Osmom programu djelovanja za okoliškao jedan od prioritetnih ciljeva navodi se „kontinuirani napredak u poboljšanju i uključivanju kapaciteta za prilagodbu, među ostalim na temelju ekosustavnih pristupa, jačanju otpornosti i prilagodbe te smanjenju osjetljivosti okoliša, društva i svih sektora gospodarstva na klimatske promjene, uz istodobno poboljšanje prevencije katastrofa povezanih s vremenom i klimom te pripravnosti za njih”. Jedan je od uvjeta koji omogućuju postizanje prioritetnih ciljeva rješavanje problema degradacije zemljišta i osiguravanje zaštite i održivog korištenja tla.

Unaprjeđenje baze znanja

Usluga praćenja stanja kopna programa Copernicus pruža podatke dobivene daljinskim istraživanjem o pokrovu zemljišta i promjenama pokrova zemljišta. Zemljišna usluga podijeljena je na četiri glavne komponente, od kojih su dvije najvažnije povezane s uporabom zemljišta:

• Paneuropska usluga pruža informacije o pokrovu i korištenju zemljišta te njegovim promjenama, kao i biogeofizičkim parametrima na europskoj razini u visokoj rezoluciji. Paneuropsku komponentu koordinira Europska agencija za okoliš (EEA) i proizvodi skupove podataka CORINE Land Cover, slojeve visoke rezolucije, biofizičke parametre i Europsku zemaljsku službu. CORINE Land Cover predviđen je za 1990., 2000., 2006., 2012. i 2018. Taj skup podataka koji se temelji na vektorima uključuje 44 razreda pokrova zemljišta i uporabe zemljišta. Vremenska serija također uključuje sloj promjene zemljišta, naglašavajući promjene u pokrovu zemljišta i korištenju zemljišta.
• Lokalna služba usmjerena je na različite žarišne točke, tj. područja koja su sklona posebnim ekološkim izazovima i problemima. Lokalnu komponentu koordinira Europska agencija za okoliš, a cilj joj je pružiti konkretne i detaljnije informacije koje nadopunjuju informacije dobivene putem paneuropske komponente. Lokalna komponenta usmjerena je na različite žarišne točke, tj. područja koja su sklona posebnim okolišnim izazovima i problemima.

Dodatni skupovi podataka programa Copernicus, kao što su nepropusnost i drugi tematski slojevi visoke rezolucije, i Atlas gradova razvijeni su kao dopuna podacima iz vremenskih serija pokrova zemljišta Corine te se upotrebljavaju za daljnje procjene kao što su recikliranje zemljišta i fragmentacija krajolika.

Glavni je izvor podataka EEA-e usluga praćenja stanja kopna programa Copernicus, koja uključuje skup podataka Corine Land Cover koji je izrađen za 1990., 2000., 2006., 2012. i 2018. i temelji se na suradnji s državama članicama EEA-e i zemljama suradnicama te programom Copernicus. To je, na primjer, osnova za pokazatelj preuzimanja zemljišta. EEA prima tehničku potporu Europskog tematskog centra za urbane i zemljišne sustave te sustave tla (ETC/ULS).