Obnova i obnova rijeka i poplavnih područja

Rehabilitacija i obnova rijeka i poplavnih područja obuhvaća širok raspon mjera koje imaju zajednički naglasak na prirodnim funkcijama rijeka, koje su možda izgubljene ili degradirane ljudskim intervencijama (npr. brane, izgradnja nasipa i nasipa, jaružanje sedimenta, promjena prirodnih oblika rijeka, izgradnja infrastrukture na poplavnom području itd.). Mnoge su europske rijeke posljednjih desetljeća znatno izmijenjene kako bi služile samo jednoj dominantnoj funkciji (npr. navigaciji) ili nekoliko drugih. Međutim, jednostrana uporaba, zanemarujući različite funkcije, više nije optimalna i zamjenjuje se integriranim pristupom. Obnova rijeka i poplavnih područja provodi se kako bi se ublažili negativni učinci ljudskih modifikacija, što ne donosi samo koristi za ekološko funkcioniranje rijeke, već i za ljudsko društvo, kao u slučaju smanjenja rizika od poplava, poboljšanja kvalitete vode i obnove podzemnih voda. Poplavna područja prirodni su sustav za očuvanje i obnovu. Rehabilitacija i obnova rijeka i poplavnih područja podrazumijevaju složene i duge intervencije; podizanje potpore i javne svijesti ključni su kao tehničke i ekološke komponente.

Obnova i obnova poplavnih područja i riječnih močvarnih područja osigurava sezonska vodena staništa, stvara koridore autohtonih obalnih šuma i stvara osjenčana riječna i kopnena staništa. Nadalje, pomaže u zadržavanju i sporom ispuštanju ispuštanja iz vodnih tijela te olakšava obnovu podzemnih voda i poboljšava kvalitetu vode. Kapacitet za infiltraciju mnogih tala u Europi promijenio se zbog znatnih promjena u korištenju zemljišta; stopa kojom se taloženje može infiltrirati i napuniti tijela podzemnih voda stoga je u mnogim područjima ograničena. Varijabilnost padalina povezanih s klimatskim promjenama i povećanje ekstremnih događaja mogu dovesti do duljih razdoblja suša i poplava, što dodatno pogoršava situaciju. Obnova rijeka i poplavnih područja može doprinijeti poboljšanju hidrološkog režima i nositi se s tim učincima klimatskih promjena. Nadalje, riječna močvarna područja mogu pomoći u održavanju funkcioniranja ekosustava estuarina i delta-ekosustava i stvaranju prirodnih značajki zemljišta koje djeluju kao olujni puferi, čime se ljudi i imovina štite od šteta od poplava, među ostalim povezanih s podizanjem razine mora i olujnim valovima.

Poboljšanje kapaciteta za skladištenje vode na poplavnom području s pomoću mjera za prirodno zadržavanje vode dio je obnove i obnove rijeka i može biti prilično korisno za smanjenje rizika od poplava. Primjena NWRM-a može se dogoditi i na poljoprivrednom zemljištu; zemljište općenito ostaje vlasništvo poljoprivrednika i upotrebljava se za privremeno skladištenje vode. Područja zadržavanja trebala bi primiti vršno ispuštanje rijeka, a time i spriječiti poplave drugdje. Područja za hitno zadržavanje mogu se nalaziti uz glavne rijeke kako bi se u ekstremnim uvjetima dobile velike količine vode radi sprečavanja po život opasnih situacija i velike štete drugdje u npr. urbanim ili poljoprivrednim područjima.

Druga je mogućnost premještanje vrsta i aktivnosti upotrebe zemljišta osjetljivih na vodu na područja s nižim rizikom od poplava, čime se može olakšati ponovna uspostava prirodnijih hidroloških režima (vidjeti opciju prilagodbe „Retreat from high-risk areas”). Troškovi tih mjera mogu biti visoki u slučaju potrebe za izvlaštenjem, rušenjem i ponovnom izgradnjom infrastrukture i gospodarskih djelatnosti drugdje. Rijeke i poplavna područja u premještenim područjima imaju velik potencijal za obnovu, koja nudi ne samo poboljšana staništa, već i pridonosi zaštiti od poplava stvaranjem novih područja za zadržavanje.

U nekim posebnim slučajevima mjere se mogu odnositi i na prilagodbu praksi jaružanja promjenama dubine vode, plovnosti, erozije i silacije u rijekama. Ako se smatra da je odluka o produbljivanju navigacijskih kanala za pomorski promet neizbježna, jaružanje bi trebalo provesti svođenjem utjecaja na najmanju moguću mjeru i/ili osiguravanjem održavanja odgovarajućih ekoloških uvjeta u susjednim područjima, npr. stvaranjem graničnih pojaseva. Primjenom (i financiranjem) obnove rijeke i njezinih poplavnih područja, među ostalim i kao kompenzacijskog pristupa produbljivanju navigacijskog kanala, može se osigurati održavanje staništa i njihovih usluga (kao što je zaštita od poplava).

Europa je sve više zainteresirana za obnovu rijeka i poplavnih područja, kao u slučaju programa prostornog planiranja „Soba za rijeku” u Nizozemskoj. Taj je program uključivao niz mjera koje su dovele do sanacije i obnove riječnih korita i poplavnih područja kako bi se stvorilo više prostora za rijeke i smanjila razina vode, kao što su: spuštanje poplavnih područja, premještanje nasipa dalje u unutrašnjost, spuštanje nasipa uz rijeke i produbljivanje ljetnih korita. Drugi su primjeri plan upravljanja riječnim slivovima Anglije u Ujedinjenoj Kraljevini, koji uključuje razne projekte obnove rijeka s ciljem ublažavanja učinaka hidromorfoloških promjena. Ostale intervencije u obnovi poplavnih područja potaknute su Okvirnom direktivom o vodama, npr. one koje se provode u Rheinvorland-Südu na Gornjoj Rajni, Bourretu na Garonneu i rijeci Long Eau u Engleskoj. Mnogi projekti obnove rijeka sufinancirani su iz programa EU-a LIFE. Ti se projekti često uspostavljaju i provode poticanjem suradnje između vodnog inženjerstva, zaštite od poplava, upravljanja zemljištem i očuvanja prirode.

Za provedbu te mogućnosti prilagodbe potrebno je sudjelovanje različitih aktera (upravitelja riječnih slivova, poljoprivrednika, stanovnika sela itd.) koji bi trebali biti uključeni kako bi donošenje mogućnosti prilagodbe bilo izvedivo. Rano uključivanje ključnih dionika ključno je za pravilno upravljanje svim sukobima, npr. u vezi s korištenjem zemljišta i nekretninama zemljišta.

Provedba mjera obnove riječnih i poplavnih područja može imati negativne učinke na plovidbu te različite učinke (pozitivne i negativne) na turizam, poljoprivredu i odvodnju. Namjera je općenito imati pozitivne učinke na bioraznolikost i očuvanje staništa. Međutim, nije uvijek izvedivo provesti jer ponekad umjetni riječni rubovi ne dopuštaju prirodnu obnovu rijeke.

Čimbenici uspjeha općenito uključuju snažnu suradnju između javnih uprava i drugih dionika, podizanje potpore i stvaranje javne svijesti. Budući da su mjere rehabilitacije vrlo specifične za svaki slučaj, njihova učinkovitost i djelotvornost također uvelike ovise o lokalnim uvjetima i posebno primijenjenim mjerama.

Prednosti sanacije i obnove rijeka i poplavnih područja uključuju:

• povećana zaštita od poplava povezanih s velikim oborinama zbog povećanog kapaciteta toka riječnog sustava tijekom poplava i/ili smanjene brzine protoka vode;
• povećana zaštita od poplava povezanih s podizanjem razine mora i olujnim valovima zahvaljujući djelovanju ušća i delta-močvarnih područja;
• očuvanje prirodnih staništa, bolja ekološka povezanost i povezani pozitivni učinci na bioraznolikost;
• održavanje funkcija vodnih ekosustava i povezanih usluga za ljudsko društvo;
• Povećana obnova podzemnih voda.

Pasivna obnova rijeka, kao što je napuštanje održavanja rijeka, koje je jeftinije i lakše primijeniti na dulje dionice rijeka, može dovesti do usporedivih pozitivnih učinaka na okoliš na slivnom području kao skupe aktivne tehnike obnove.

Troškovi mogu biti različite prirode (npr. ulaganja, održavanje, naknade itd.) i znatno se razlikovati unutar Europe i na pojedinačnoj osnovi. Na primjer, u slučaju programa „Soba za rijeku” u Nizozemskoj, uvođenje mjera za skladištenje vode na poljoprivrednim gospodarstvima može se nadoknaditi iz godine u godinu za procijenjenu štetu na usjevima ili jednom platiti za smanjenje vrijednosti zemljišta. Obje vrste troškova ovise o vjerojatnosti poplave.

Obnova i obnova rijeka i poplavnih područja, uključujući NWRM, doprinose postizanju ciljeva ključnih politika EU-a kao što su Okvirna direktiva o vodama, Direktiva o poplavama i Direktiva o staništima i pticama. Sanacija i obnova rijeka mogu se financirati i u okviru politike ruralnog razvoja zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te u okviru programa INTERREG (Europska teritorijalna suradnja, ETC) i LIFE+.

Vrijeme provedbe uvelike ovisi o opsegu primjene, posebnim uvjetima područja intervencije i donesenim mjerama. Općenito, obnova i obnova riječnih i poplavnih područja složen je proces koji zahtijeva dugoročnu intervenciju. Može varirati od jedne godine (npr. u slučaju vrlo specifične i ograničene intervencije, kao što je jaružanje ili stvaranje graničnih pojaseva) do više od 25 godina (npr. u slučaju programa „Soba za rijeke”).

Ako se kontinuirano održava većina rehabilitacijskih intervencija može trajati neograničeno.