Sanacija i obnova rijeka i poplavnih područja

Sanacija i obnova rijeka i poplavnih područja obuhvaća širok raspon mjera kojima je zajednički naglasak na prirodnim funkcijama rijeka koje su možda izgubljene ili degradirane ljudskim intervencijama (npr. brana, izgradnja nasipa i nasipa, jaružanje sedimenta, promjena prirodnih oblika rijeka, izgradnja infrastrukture na poplavnom području itd.). Mnoge su europske rijeke posljednjih desetljeća znatno izmijenjene kako bi služile samo jednoj dominantnoj funkciji (npr. plovidbi) ili nekoliko njih više. Međutim, jednostrana uporaba, zanemarujući različite funkcije, više nije optimalna i zamjenjuje se integriranim pristupom. Obnova rijeka i poplavnih područja provodi se kako bi se ublažili negativni učinci ljudskih modifikacija, što ne donosi samo koristi za ekološko funkcioniranje rijeke, već i za ljudsko društvo, kao u slučaju smanjenja rizika od poplava, poboljšanja kvalitete vode i obnove podzemnih voda. Poplavna područja prirodni su sustav za očuvanje i obnovu. Sanacija i obnova rijeka i poplavnih područja podrazumijevaju složene i duge intervencije; kao tehničke i ekološke sastavnice od ključne su važnosti podizanje potpore i svijesti javnosti.

Obnova i obnova poplavnih područja i riječnih močvara osigurava sezonska vodena staništa, stvara koridore autohtonih obalnih šuma i stvara zasjenjena riječna i kopnena staništa. Nadalje, pomaže u zadržavanju i polakom ispuštanju ispuštanja iz vodnih tijela te olakšava ponovno punjenje podzemnih voda i poboljšava kvalitetu vode. Kapacitet infiltracije mnogih tala u Europi promijenio se zbog znatnih promjena u uporabi zemljišta; brzina kojom se oborine mogu infiltrirati i obnoviti tijela podzemnih voda stoga je ograničena u mnogim područjima. Promjenjivost oborina povezana s klimatskim promjenama i povećanje ekstremnih događaja mogu dovesti do duljih razdoblja suša i poplava, što dodatno pogoršava situaciju. Obnova rijeka i poplavnih područja može doprinijeti poboljšanju hidrološkog režima i suočavanju s tim učincima klimatskih promjena. Osim toga, riječna močvarna područja mogu pomoći u održavanju funkcioniranja ekosustava estuarija i delta te stvaranju prirodnih obilježja zemljišta koja djeluju kao olujni zaštitni slojevi, čime se ljudi i imovina štite od šteta od poplava, koje su povezane i s podizanjem razine mora i olujnim udarima.

Poboljšanje kapaciteta za skladištenje vode u poplavnom području s pomoću mjera za prirodno zadržavanje vode dio je sanacije i obnove rijeka i može biti prilično korisno za smanjenje rizika od poplava. NWRM se može primijeniti i na poljoprivrednim zemljištima; zemljište općenito ostaje vlasništvo poljoprivrednika i koristi se za privremeno skladištenje vode. Područja za zadržavanje trebala bi primiti vršni ispust rijeka, a time i spriječiti poplave drugdje. Područja za zadržavanje u hitnim slučajevima mogu se nalaziti uz velike rijeke kako bi se dobile velike količine vode u ekstremnim uvjetima radi sprečavanja situacija opasnih po život i velike štete drugdje, npr. u urbanim ili poljoprivrednim područjima.

Premještanje vrsta i aktivnosti korištenja zemljišta osjetljivih na vodu na područja s nižim rizikom od poplava još je jedna mogućnost koja može olakšati ponovnu uspostavu prirodnijih hidroloških režima (vidjeti opciju prilagodbe „Obnavljanjeiz visokorizičnih područja”). Trošak tih mjera može biti visok u slučaju potrebe za izvlaštenjem, rušenjem i ponovnom izgradnjom infrastrukture i gospodarskih djelatnosti drugdje. Rijeke i poplavna područja u premještenim područjima imaju velik potencijal za obnovu, što ne samo da nudi poboljšana staništa, već i doprinosi zaštiti od poplava stvaranjem novih retencijskih područja.

U nekim posebnim slučajevima mjere se mogu odnositi i na prilagodbu praksi jaružanja promjenama u dubini vode, plovnosti, eroziji i muljaciji u rijekama. Ako se odluka o produbljivanju plovnih kanala za pomorski promet smatra neizbježnom, jaružanje bi trebalo provesti uz smanjenje utjecaja i/ili osiguravanjem održavanja odgovarajućih ekoloških uvjeta u susjednim područjima, npr. stvaranjem graničnih pojaseva. Primjenom (i financiranjem) sanacije rijeke i njezinih poplavnih područja, među ostalim i kao kompenzacijskog pristupa produbljivanju navigacijskog kanala, može se osigurati održavanje staništa i njihovih usluga (kao što je zaštita od poplava).

Sve je veći interes Europe za obnovu rijeka i poplavnih područja, kao u slučaju programa prostornog planiranja „Sobaza rijeku”u Nizozemskoj. Taj je program uključivao niz mjera koje su dovele do sanacije i obnove riječnih korita i poplavnih područja kako bi se stvorilo više prostora za rijeke i smanjile razine vode, kao što su: spuštanje poplavnih područja, premještanje nasipa dalje u unutrašnjost, spuštanje nasipa uz rijeke i produbljivanje ljetnih korita. Drugi su primjeri Anglijski plan upravljanja riječnim slivovima u Ujedinjenoj Kraljevini, koji uključuje razne projekte obnove rijeka kojima se nastoje ublažiti učinci hidromorfoloških promjena. Druge intervencije za obnovu poplavnih područja temelje se na Okvirnoj direktivi o vodama, npr. one koje se provode u Rheinvorland-Südu na Gornjoj Rajni, Bourretu na rijeci Garonne i rijeci Long Eau u Engleskoj. Mnogi projekti obnove rijeka sufinancirani su iz programa EU-a LIFE. Ti se projekti često uspostavljaju i provode poticanjem suradnje između vodnog inženjerstva, zaštite od poplava, upravljanja zemljištem i očuvanja prirode.