Urbanistički i građevinski dizajn osjetljiv na vodu

Lokalni kontekst i vrsta WSUD-a koji je planiran ili proveden definiraju koji su ključni dionici koje treba uključiti. Ako je dizajn više usmjeren na blok ili na razini zgrade, ključni dionici za sudjelovanje su vlasnici nekretnina, ulagači i upravitelji nekretninama. Ako se glavni problem odnosi na rješenja za upravljanje oborinskim vodama u okviru urbanističkog planiranja, potrebna je suradnja među različitim sektorima (upotreba zemljišta, okoliš i prijevoz), stručnjacima (npr. istraživačima) i vlasnicima zemljišta. Ovisno o slučaju i prostornoj skalabilnosti sustava (npr. biofiltar na razini ulice u usporedbi s velikim ribnjacima oborinskih voda) mogu postojati i drugi dionici koji imaju interes ili mogu utjecati na provedbu plana. B roader za upravljanje poplavnim rizicima zahtijeva dugoročnu suradnju među lokalnim i regionalnim vlastima te s dionicima koji su odgovorni za provedbu plana, kao što su vlasnici zemljišta ili nekretnina. Kako bi se povećalo prihvaćanje različitih rješenja WSUD-a u javnosti, potrebno je da se šira javnost, građani i lokalno stanovništvo uključe u ranoj fazi planiranja i osmišljavanja plana. Novi modeli financiranja kao što je javno-privatno partnerstvo zahtijevaju blisku suradnju s privatnim sektorom, posebno ako su dio postupka provedbe. 

Važnost institucionalnih okvira (upravljanje i upravljanje) za uspješnu i raširenu provedbu tih mjera smatra se ključnom. Za postupke planiranja potrebno je ranije i intenzivnije savjetovanje s različitim tijelima za planiranje. 

Program financiranja važan je čimbenik uspjeha za provedbu WSUD-a u privatnim kućanstvima. Vlade također mogu subvencionirati ulaganja za poboljšanje upravljanja vodama i njihove uporabe u gradovima. Na primjer, domaća uporaba kišnice za nepotrošnu uporabu u Bremenu (Njemačka) potaknuta je subvencijom za ulaganje koju je osigurala savezna država. 

Glavni čimbenici uključuju partnerstvo među dionicima, učinkovite sustave praćenja i vrednovanja za postupak provedbe i koristi, mehanizme i tehnologije za razmjenu znanja, gospodarske instrumente, planove, akte i zakonodavstvo, obrazovanje i osposobljavanje, otvorene inovacije i eksperimentiranje te odgovarajuće planiranje i osmišljavanje održivih rješenja. 

S druge strane, postoje mnoge nesigurnosti povezane s provedbom WSUD-a koje mogu ograničiti njegovu provedbu. Uglavnom se odnose na neodgovarajuća financijska sredstva, ograničenu dostupnost prostora i vremena, institucijsku rascjepkanost, nedostatak znanja i neodgovarajuće propise. 

Ulaganja u WSUD mogu povećati ukupne troškove izgradnje, planiranja i upravljanja, ali s druge strane mogu smanjiti negativne učinke na građane, zgrade i cijeli grad te smanjiti neočekivane troškove popravka šteta uzrokovanih ekstremnim vremenskim uvjetima kao što su poplave ili otjecanje oborinskih voda. Provedbom WSUD-a za upravljanje oborinskim vodama umjesto tradicionalnih kanalizacijskih sustava mogu se smanjiti naknade za kišnicu (koje se općenito temelje na proširenju nepropusne površine nekretnine, kojom se kišnica usmjerava u javni kanalizacijski sustav) privatnih stambenih prostora ili blokova kuća (ušteda i uporaba kišnice u kućanstvima, Bremen). 

Postrojenja za skladištenje kišnice na razini zgrade mogu koštati najmanje 6000 EUR (ušteda i upotreba kišnice u kućanstvima, Bremen), ali mogu biti veća za veće intervencije (17 500 EUR za postrojenje za skladištenje kišnice u građevinskom bloku otpornom na klimatske promjene, Amsterdam). 

Troškovnu učinkovitost ulaganja trebalo bi procijeniti u lokalnom kontekstu jer ona ovise o lokalnim klimatskim i okolišnim uvjetima (npr. oborinama, udjelu popločenog tla, gustoći izgrađenog okoliša) i gospodarskim čimbenicima (npr. cijenama vode). Ukupni troškovi ovise i o veličini, tehničkoj složenosti i potrebnom intenzitetu održavanja. Nedavne studije troškova različitih prirodnih rješenja (npr. zeleni krovovi, biofiltri, kišni vrtovi itd.) donijele su neke uvide u potencijalne troškove WSUD-a. Na primjer, u Finskoj su se troškovi provedbe ribnjaka s oborinskim vodama (veličine 10 000 m 2) kretali u rasponu od 240 000 do 600 000 eura (projekt CITYWATER). Troškovi izgradnje zelenih krovova mogu se znatno razlikovati (60 – 500 EUR/m 2, Nurmi et al., 2013.) među zemljama i ovisno o vrsti krova, zasađenoj vegetaciji, tehničkim zahtjevima itd.  

WSUD smanjuje rizik od poplava oborinskih voda (područja i ljudi poplavljeni) u urbanim područjima. Ostale koristi uključuju smanjenje stresa na vodne resurse smanjenjem vjerojatnosti prekomjernog iskorištavanja vode i povećanjem dostupnosti vode. Prirodna rješenja u WSUD-u obično pružaju višestruke koristi povećanjem mogućnosti za rekreaciju, dobrobiti, estetskih vrijednosti i bioraznolikosti. 

.

Taj se pristup može uključiti u planove upravljanja rizicima od poplava koji su propisani Direktivom EU-a o poplavama. WSUD može doprinijeti i uspješnoj provedbi mjera utvrđenih u planovima upravljanja riječnim slivovima u skladu s Okvirnom direktivom EU-a o vodama, potičući održivo upravljanje slatkovodnim resursima i njihovu zaštitu. 

Upravljanje oborinskim vodama može se uključiti i u nacionalno zakonodavstvo u okviru posebnih akata povezanih s propisima o korištenju zemljišta i zgradama. Na primjer, zahtjevi za upravljanje oborinskim vodama propisani su Zakonom o korištenju i gradnji zemljišta u Finskoj. 

Nadalje, strategije upravljanja vodama utvrđene na lokalnoj razini ključni su elementi koji mogu pružiti strateški kontekst za provedbu WSUD-a. 

WSUD je široko područje prakse koje uključuje vrlo heterogene mjere prilagodbe sa širokim rasponom tehničkih rješenja. Stoga se vrijeme provedbe uvelike razlikuje, uglavnom ovisno o području primjene i veličini inicijative. Vrlo mala praksa WSUD-a na razini jedne zgrade može se provesti za nekoliko mjeseci, dok provedba velikih razmjera koja uključuje susjedstvo ili čak cijeli grad može potrajati nekoliko godina. 

Prakse koje se provode bez obzira na prostornu skalu (tehničko rješenje u jednoj zgradi ili velika integrirana rješenja na razini četvrti) općenito su dugotrajne (> 10 – 30 godina), ali obično zahtijevaju redovito održavanje jer se u protivnom njihov kapacitet može znatno smanjiti ili funkcija sustava može propasti.