Urbana zelena i plava infrastruktura

Urbano planiranje zelene i plave infrastrukture (UGI) strateški je pristup razvoju međusobno povezanih i multifunkcionalnih mreža plavih i zelenih površina koje potencijalno pružaju širok raspon okolišnih, socijalnih i gospodarskih koristi te istodobno povećavaju otpornost gradova na klimatske promjene. Europska komisija (Europska komisija – Zelena infrastruktura) naglašava strateško planiranje zelenih površina na različitim prostornim razinama (od susjedstva do grada) i potiče gradove da promiču pružanje usluga ekosustava i zaštitu bioraznolikosti. One imaju ključnu ulogu u poboljšanju kapaciteta za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje. Smanjuju se i negativni učinci opasnosti od klimatskih promjena kao što su toplinski valovi, poplave i suše u gradovima.  Prirodna rješenja usko su povezana s konceptom koji se često upotrebljava naizmjenično sa zelenom i plavom infrastrukturom ili služi kao širi okvir za promicanje i provedbu takve infrastrukture. U Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. navode se konkretne mjere za promicanje prirodnih rješenja koje bi trebalo sustavno integrirati u urbanističko planiranje. Europska komisija definira nacionalne strategije kao „rješenja koja su nadahnuta i podržana prirodom, troškovno učinkovita, koja istodobno donose koristi za okoliš, društvo i gospodarstvo te pomažu u izgradnji otpornosti”. IUCN poziva na usvajanje holističkog pristupa temeljenog na ekosustavu pri provedbi NbS-a i navodi: „rješenja koja se temelje na prirodi koriste moć funkcionalnih ekosustava kao infrastrukture za pružanje prirodnih usluga u korist društva i okoliša”. EEA (2021.) upućuje na nacionalne strategije kao „krovni koncept” za različite mjere politike i pristupe (npr. upravljanje na temelju ekosustava) kojima se nastoji povećati otpornost na klimatske promjene i istodobno osigurati posredne koristi za društvo. 

U urbanim kontekstima NbS se odnosi na različite tipologije zelene i plave infrastrukture. Ta rješenja učinkovitije kombiniraju okolišne, društvene i klimatske izazove od „konvencionalne” sive infrastrukture. Prostorna ljestvica NbS-a u gradovima može se razlikovati od velikih šumskih područja do malih sustava oborinskih voda. Osim toga, uloga ljudi u NbS-u također može uvelike varirati. Na primjer, za samoregulirane prirodne ekosustave (kao što su urbana močvarna područja koja pružaju područja za kontrolu poplava) nisu potrebne ljudske intervencije ili su one ograničene. S druge strane, mogu postojati hibridna sivo-zelena rješenja (kao što su sustavi za upravljanje oborinskim vodama i gradskim otjecanjem, npr. biofiltri), za koja važnu ulogu imaju tehnologija i ljudska intervencija. 

Nacionalne strategije za borbu protiv klimatskih promjena sve se više upotrebljavaju u europskim gradovima, a 91 % lokalnih akcijskih planova za borbu protiv klimatskih promjena uključuje takve mjere. Prosječna pokrivenost urbanim stablima u državama članicama EGP-a i zemljama suradnicama (EEA‑39) 2018. iznosila je 28,5 % gradske jezgre i 34,7 % većih funkcionalnih urbanih područja, uz dodatni udio plave infrastrukture koja dodatno doprinosi gradovima hladnjačama (Izvješće EEA-e 14/2023).

NbS poboljšava životne uvjete za sve, pružajući mogućnosti i stanovnicima i posjetiteljima u gradovima s gospodarstvima koja ovise o turizmu. Posebno kad god se UGI nalazi u blizini važnih lokaliteta baštine, mogao bi biti uključen u ponudu gradskog turizma, biti dio itinerera posjetitelja ili integriran u brendiranje gradova, čime bi se u konačnici dodala vrijednost urbanom turizmu ( Terkenly et al., 2020.).

Potrebni su participativni pristupi u planiranju gradske zelene infrastrukture te u postupku osmišljavanja, provedbe i procjene nacionalne strategije. Suradnja s različitim dionicima poboljšava prijenos znanja među akterima, a rješavanje potencijalnih socijalnih ili institucijskih prepreka ključno je za povećanje društvene prihvaćenosti tih rješenja i pronalaženje najbolje opcije kojom se uzima u obzir lokalni društveno-politički kontekst. Posebno lokalne i regionalne vlasti imaju veliku ulogu te je stoga potrebna snažna horizontalna i vertikalna suradnja, no važna je i povezanost s privatnim sektorom.  

Čimbenici uspjeha

Eksplicitna multifunkcionalnost ključni je čimbenik uspjeha koji NbS čini privlačnim u gradovima i dovodi do velikih prilika za nadahnuće i uključivanje više sektora.

Potražnja za NBS-om snažno raste zbog sve povoljnijeg političkog okruženja, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj i podnacionalnoj razini. Stoga su za gradove razvijeni standardi i smjernice koji se temelje na dokazima kako bi se osiguralo učinkovito i participativno planiranje i upravljanje uslugama od općeg interesa za različite nacionalne usluge (vidjeti i pravne aspekte). The. U okviru projekta Naturvation izrađene su europske karte procjene kako bi se pokazao potencijal nacionalnih strategija za rješavanje društvenih izazova, kao što su klimatske promjene, pitanja javnog zdravlja i gubitak biološke raznolikosti, u više od 700 europskih gradova. Osim toga, integrirani i uključivi pristupi upravljanju kao što je „mozaično” upravljanje (kombiniranje mikrorazine aktivnog građanstva s makrorazinom strateškog urbanističkog planiranja, Buijs i dr., 2019.) dobri su načini za promicanje društveno kohezivnog i suradničkog planiranja, provedbe i održavanja UGI-ja.

Ograničavajući čimbenici

Upravljanje urbanim krajolikom složen je proces koji podliježe proturječnim programima kao što su stanovanje, promet, komercijalna infrastruktura i gospodarstvo. Za gradsku zelenu infrastrukturu potrebno je sveobuhvatno planiranje i održavanje. Uspostava mreže zelenih površina na razini grada s povezanim koridorima mora se vrednovati i vrednovati kao jedna od ključnih vrsta korištenja zemljišta zajedno s drugim ključnim sektorima korištenja zemljišta. Konkurentni i suprotstavljeni interesi korištenja zemljišta, slaba suradnja s ključnim dionicima (npr. zemljoposjednicima, građevinskim sektorom, ulagačima) ili izolirano razmišljanje u gradskoj upravi mogu djelovati kao snažni ograničavajući čimbenici. Nedostatak znanja o koristima ili iskustva u provedbi ili osmišljavanju NbS-a može uzrokovati negativne stavove među stručnjacima, oblikovateljima politika ili građanima.  

Sveobuhvatan pregled ograničenja naveden je u izvješću EEA-e o prilagodbi gradova (Izvješće EEA-e 14/2023). Među njima su nedostatak sustavnih dokaza o učinkovitosti koji se mogu pojaviti samo uz dugoročno praćenje, problemi s analizama troškova i koristi, ograničeni tehnički kapaciteti, situacije specifične za kontekst koje sprečavaju jedno rješenje za sve veličine, mogući zdravstveni problemi zbog npr. komaraca ili peludi. Osim toga, konkurencija za prostor ključni je ograničavajući čimbenik za razvoj zelenog i plavog prostora, posebno u gustim urbanim područjima.

Naposljetku, drugi ograničavajući čimbenici ovise o mogućim društvenim nepravdama. Stvaranje novih zelenih i plavih površina može doprinijeti gentrificiranju i povećanju cijena nekretnina, što može dovesti do raseljavanja članova zajednice. Ako se oblikovanje zelenih i plavih površina ne temelji na društvenim razmatranjima, nepravedne mogućnosti pristupa tim područjima mogu dovesti do društvenih nepravdi. Zapravo, uskraćivanje i nedostatak pristupa tom prostoru mogu izložiti neke stanovnike smanjenoj kvaliteti života iz zdravstvene, socijalne i psihološke perspektive (Izvješće EEA-e 04/2025).

Ušteda troškova

Gubitak zelenih površina, degradacija prirodnog ekosustava, gustoća gradske strukture i sve veći udio popločenog tla negativno utječu na vodni ciklus, kvalitetu zraka, lokalnu temperaturu i smanjuju otpornost gradova na klimatske promjene. To stvara velike gospodarske troškove za društvo. Ozelenjivanje gradova (npr. sadnja drveća ili uspostava novih zelenih površina), obnova narušenih ekosustava, odabir niskointenzivnih praksi upravljanja u parkovima ili izgradnja lokalnih prirodnih rješenja za kontrolu oborinskih voda ili poplava mogu donijeti znatne izravne uštede u usporedbi s tradicionalnim rješenjima koja se temelje na projektiranju. Osim toga, te zelene mjere imaju i brojne neizravne gospodarske koristi, npr. privlačenjem ulagača i otvaranjem novih radnih mjesta za različite sektore.  Postoji i sve veći gospodarski argument za integraciju sive boje sa zelenim mjerama. Siva rješenja obično podrazumijevaju visoka početna kapitalna ulaganja i dugoročne godišnje troškove održavanja tijekom trajanja projekta u usporedbi s rješenjima sa zelenim komponentama (Sažetak politike Platforme za učenje o politikama za zeleniju Europu, 2024.). Znanstvena istraživanja upućuju na to da se procjenjuje da je infrastruktura NbS-a u prosjeku 42 % jeftinija i da stvara 36 % veću vrijednost od infrastrukturnih rješenja koja su potpuno siva. To se događa kada se uzmu u obzir široke posredne koristi od NbS-a (Bechauf i dr., 2022.). Međutim, uvijek bi trebalo provesti posebnu analizu troškova i koristi te poduprijeti odabir najboljeg rješenja od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir lokalni kontekst.

Troškovi održavanja

Troškovi planiranja UGI-ja i implementacije NbS-a mogu se znatno razlikovati. Oni ovise o mnogim unutarnjim čimbenicima kao što su prostorna ljestvica, upotreba tehnologije u rješenjima, učestalost održavanja i potreba za popravkom. Troškovi održavanja obično su najniži u prirodnim ekosustavima kao što su staništa ostataka (npr. urbane šume ili močvarna područja) ili poluprirodni ekosustavi (npr. zamjena travnjaka livadama). Troškove uspostave i održavanja nekih vrsta NbS-a djelomično ili u potpunosti pokrivaju građani (npr. urbana poljoprivreda), nevladine organizacije (npr. mjere obnove degradiranih staništa) ili privatna poduzeća (oborinska jezera za upravljanje oborinskim vodama). Europska unija uložila je velike napore u mobilizaciju NbS-a u Europi. EU olakšava jačanje prijenosa znanja o uspješnim slučajevima (npr. Atlas urbane prirode) i nudi javne digitalne platforme kako bi se potaknula suradnja s privatnim i javnim sektorom (Tržište pametnih gradova) te nudi financijsku potporu u okviru europskog zelenog plana.  Financijska sredstva za uključivanje zelene i plave infrastrukture u urbanističko planiranje mogu se prikupiti iz novog europskog Bauhausa, inicijative za politiku i financiranje kojom se „zelena tranzicija u izgrađenim okruženjima i izvan njih čini ugodnom, privlačnom i praktičnom za sve”. Dostupni su različiti alati, uključujući Guildelines za ulagače, kako bi se provjerilo kako i zašto se ulaganja u projekte u području izgrađenog okoliša mogu uskladiti s novim europskim Bauhausom.

Prednosti

Zeleni prostori i NbS u gradovima mogu doprinijeti smanjenju rizika od katastrofa, poboljšati upravljanje vodama i proizvesti lokalne učinke hlađenja kako bi se bolje nosili s visokim temperaturama i toplinskim valovima. Osim rješavanja specifičnih ekoloških izazova, zelena i plava infrastruktura nude dodatne koristi koje nadilaze njihovu primarnu svrhu. Na primjer, parkovi i vodna tijela mogu poboljšati ljepotu grada, a ujedno služiti i kao prostori za slobodno vrijeme, potičući mentalno i fizičko blagostanje (Nilsson i Johansson, 2021.)

Ostale dodatne koristi uključuju: podupiranje urbane bioraznolikosti, skladištenje ugljika (ublažavanje), ublažavanje onečišćenja zraka, pružanje prostora za rekreaciju, iskustvo u prirodi i pružanje veće društvene, fizičke i mentalne dobrobiti. Nacionalne strategije u urbanim područjima mogu doprinijeti nekoliko ciljeva održivog razvoja, a posebno ciljevima za održive gradove (11). 

Gospodarske koristi mogu se naposljetku odnositi na povećanje turističkog gospodarstva. Dostupnost zelenih površina može imati važnu ulogu u određivanju onoga što gradovi mogu ponuditi (Terkenli, et a. 2020.). To može dovesti do preusmjeravanja izbora turista prema njima, posebno u odredištima sklonima toplinskom stresu (npr. u vrućem mediteranskom ljetu).

U mnogim državama članicama EU-a gradska zelena infrastruktura i prirodna rješenja već su podržani nacionalnim zakonodavstvom koje se odnosi na planiranje uporabe zemljišta, upravljanje oborinskim vodama, zaštitu površinskih voda ili biološke raznolikosti. Poticaji i plaćanja potiču provedbu NbS-a i UGI-ja umjesto tradicionalne sive infrastrukture.

Mnogi gradovi imaju uspostavljene strategije za poboljšanje i proširenje zelene infrastrukture u urbanom okruženju. , Na primjer, strategijom iz Hamburga predviđa se proširenje zelenih krovova. Program Superblock u Barceloni ima za cilj preoblikovati urbani okoliš, uključujući aspekte pravosuđa. Osim toga, posebni alati za planiranje kao što je faktor područja biotopa mogu se upotrebljavati u lokalnom zoniranju kako bi se zahtijevalo da dio područja ostane kao zelena površina (vidjeti studiju slučaja u Berlinu). Slično tome, smjernice na nacionalnoj razini olakšavaju integraciju zelene i plave infrastrukture u dizajn grada. Na primjer, u Švedskoj je Nacionalni odbor za stanovanje, izgradnju i planiranje izdao vodič o integraciji usluga ekosustava u planiranje, izgradnju i održavanje izgrađenog okoliša, koji uključuje i informacije o vrijednosti prirode za prilagodbu klimatskim promjenama. Švedska agencija za zaštitu okoliša objavila je nacionalne smjernice za prirodna rješenja, alat za prilagodbu klimatskim promjenama i druge društvene izazove.

Europska unija snažno podupire koncept zelene infrastrukture i prirodnih rješenja u jačanju otpornosti na klimatske promjene, održivog upravljanja vodama i dobrobiti ljudi i bioraznolikosti u europskim gradovima. Na primjer, UGI i NbS smatraju se ključnim konceptima u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. (2020.), zajedno s Aktom EU-a o obnovi prirode, Strategijom EU-a za zelenu infrastrukturu (2013.) i Okvirnom direktivom EU-a o vodama. Naposljetku, u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama iz 2021. naglašava se važnost poticanja prirodnih rješenja za prilagodbu, među ostalim njihovim unapređenjem na gradskoj razini. 

Vrijeme provedbe varira ovisno o prostornoj skali, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Na primjer, uvođenje malih NbS-ova kao što su zeleni zidovi ili lokalni biofiltri prilično je brz proces, a stvarno vrijeme izgradnje traje manje od godinu dana. Međutim, planiranje i projektiranje, dobivanje službenih dozvola, integracija u druge procese planiranja i razvoja mogu produljiti vrijeme provedbe. Planiranje i provedba velikih zelenih površina (npr. razvoj višenamjenskog parka) može trajati nekoliko godina. Tehnička provedba novih zelenih površina također je kraća od potpune ekološke provedbe. Može proći nekoliko godina prije nego što vegetacija zasađena na zelene površine ili pojedinačne NbS-ove, kao što su zeleni krovovi, ispuni svoje pune funkcije ekosustava (npr. ublažavanje klimatskih promjena ili kapacitet zadržavanja vode i hranjivih tvari).  

Očekivani vijek trajanja međusobno povezane gradske zelene infrastrukture trebao bi biti vrlo dug, mnogo dulji od pojedinačnih zgrada ili infrastrukture. Dob jedne zelene površine može varirati od nekoliko stotina godina (npr. povijesni parkovi) do nekoliko godina (npr. zeleni krovovi). Život -vrijeme jednog N bS također može varirati, ali cilj je ir dugoročno održavanje.